| Popis: |
U knjizi je okupljeno deset ogleda, koji su nastali u posljednjih dvadesetak godina. Osam je od njih već bilo objavljeno, ali su za ovu prigodu u većoj ili manjoj mjeri izmijenjeni, prošireni i dotjerani, dočim su dva temeljito prerađena ("Pojam jezika u Kruna Krstića: Članci 1940. – 1945." i "Kako oriječiti misao?: O jednome Krstićevu prigovoru Šančevoj “Filozofiji srednjega vieka”"). Dva se pak ogleda u knjizi objavljuju prvi put ("Je li ainu srodan hrvatskomu?: Suvremena biologija i teorije o postanku jȅzīkā" te "Je li László bio glosematičar?: O Lászlóovu pristupu jeziku"). Na početku je dodan "Uvod", u kojem se govori o naslovu i ustroju knjige, te o njezinu glavnome stavku, a na kraju zajednički "Popis uporabljenih djela", kao i podatci o tome gdje je što prethodno bilo objavljeno. U knjizi se nalaze i dvije odvojene (cjelovite) bibliografije: "Bibliografija radova Marijana Cipre" i "KnjigopꞋis: Radovi profesora Lászlóa, kao i njegov udio u radovima drugih", kao prilozi uz oglede "Ciprino razumijevanje jezika" te "Bulcsú Lászlό: Život, djelo, misao". Uz potonji se ogled donose još dva priloga: "Odabrane riječi iz Lászlόovih “Pabiraka”" te "Mislovna preglednica". Budući da ogledi "O pojmu znaka u Markovićevoj “Logici”" i "Markovićeva kritika Hegelove logike" pretpostavljaju poznavanje triju odsjeka iz rukopisne "Logike" Franje pl. Markovića, koja se čuva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, ti se odsjeci, zajedno s "Uvodnom bilješkom", donose u "Dodatku", i to: šesti odsjek uvodnoga dijela, pod naslovom "Razlozi proti absolutnoj logici", sedmi odsjek uvodnoga dijela, pod naslovom "Psihologijska podloga logici", te prvi odsjek "Sustava logike", pod naslovom "O riečih". Ova je knjiga u određenoj mjeri usporedna, ako već nije i "komplementarna", mojoj knjizi "Prema domovini misli: Ogledi o hrvatskoj filozofiji od Markovića do Cipre" (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2019.). I ovdje je ponajviše riječ o "novijoj" hrvatskoj filozofiji, i to onoj koja je pisana hrvatskim jezikom – a kojoj kostur, poput kakvih uporišta, čine tri filozofa: Franjo pl. Marković, Kruno Krstić i Marijan Cipra – no ovaj put s naglaskom na filozofiji jezika. Razlika je međutim u tome što se tako shvaćena hrvatska filozofija ne razmatra kao nešto izdvojeno i u sebe zatvoreno – u smislu: domaća je filozofija jedno, a međunarodna su zbivanja nešto posve drugo – nego je uklopljena u svjetska strujanja, kao njihov ravnopravni dio. Stoga se u knjizi nalaze i dva ogleda u kojima se raspravlja o osobitim pristupima jeziku dvaju suvremenih, danas već pokojnih, a uzajamno posve različitih teoretika, ili pak filozofa jezika: Sebastiana Shaumyana i Rolanda Barthesa ("O Shaumyanovu prigovoru Saussureovu pojmu znaka" i "Što je to “la philologie active”?"). |
