| Popis: |
Tradicionalan pristup u istraživanju novih lijekova podrazumijevao je in vitro ispitivanja potencijalnih lijekova, a potom in vivo ispitivanja na životinjama. Te životinje bile su uglavnom mužjaci zbog straha da će hormonski ciklus imati utjecaj na eksperimente. U slučaju pozitivnih rezultata, potencijalni lijekovi ušli su u kliničke studije na ljudima. Godinama su muškarci činili većinu ispitanika u kliničkim studijama, što vodi do zaključka da su lijekovi ispitivani na muškarcima, a registrirani i za žene i muškarce. Posljedica toga su puno češće nuspojave lijekova kod žena, koje su uz to ozbiljnijeg tipa. Međutim, znanstvenici su uočili da između muškaraca i žena postoje puno veće razlike od onih vezanih uz hormone i reproduktivni ciklus. Sve one vode do drugačije farmakokinetike i farmakodinamike lijekova. Čimbenici kao što su manja tjelesna masa, slabiji motilitet GIT-a, manja aktivnost enzima u crijevima i sporija glomerularna filtracija kod žena mogu imati veliki utjecaj na apsorpciju, distrubuciju, metabolizam i eliminaciju lijekova iz organizma. Isto tako, neke biološke mete lijekova kod žena su osjetljivije, što vodi do pojačanog djelovanja određenih skupina lijekova. Primjeri lijekova kod kojih postoje značajne razlike su β-blokatori, opioidni analgetici, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, antipsihotici i hipnotici, dok su neki lijekovi odobreni za upotrebu samo kod muškaraca, odnosno žena. Rezultat spoznaja o utjecaju spola na djelovanje lijekova je inzistiranje na ravnomjernoj zastupljenosti muškaraca i žena u kliničkim studijama, kao i mužjaka i ženki u fazi in vivo ispitivanja na životinjama, što bi trebalo dovesti do smanjenih pogreški u primjeni i doziranju lijekova kod oba spola. |
