| Popis: |
U ovom diplomskom radu analiziraju se turski i hrvatski frazemi i poslovice koji za sastavnicu imaju neki jezični element iz semantičkog polja 'hrana' i 'piće'. Budući da su hrana i piće neophodan dio čovjekove svakodnevice, svoje su mjesto pronašli i u frazeološkom fondu različitih jezika, pa tako i turskog i hrvatskog. Uz frazeme sa sastavnicom koja označuje konkretne kulinarske elemente ili hranu, usporedili smo i one koji opisuju čovjekov odnos prema hrani i piću. Kontrastivnom analizom utvrđeno je da većina turskih frazema i poslovica nema svoj ekvivalent u hrvatskom jeziku, a primjeri kod kojih je uočena značenjska podudarnost nemaju isti leksički sastav niti sintaktičku strukturu. Također je ustanovljeno da određeni broj turskih i hrvatskih frazema i poslovica ima dvije ili više varijanti što svjedoči o bogatstvu frazeologije i paremiologije tih jezika. |
