| Popis: |
Unatoč tomu što je posvojni pridjev najproširenije gramatičko sredstvo za izricanje posvojnosti, navedeni primjeri i iznesene teze pokazuju bogatstvo primjene i značajnost mjesta što ih posvojni genitiv bez odredbe zauzima u hrvatskom jeziku. U svakom indoeuropskom jeziku postoje uvjeti da se te dvije sintaktičke kategorije približe i to ne po sadržaju jer obje predstavljaju neki odnos, već po opsegu. Odnos koji se izriče padežom opsegom je uzak, a sadržajno iscrpan. S druge strane relacija imenice i pridjeva je široka, ali je sadržajno slabija. Zbog sličnosti sintaktičke i semantičke funkcije uvijek postoji mogućnost njihova približavanja. Neke su vrste genitivnih posvojnih sintagmi rubna pojava, a neke imaju stabilnije uporište u jezičnoj praksi, unatoč suženom opsegu upotrebe, te tendenciju usustavljivanja zbog komunikacijskih potreba. Sve to nameće preispitivanje suvremene norme koja ima pretjerano negatorski odnos spram te sintaktičke kategorije. |
