| Popis: |
Tijekom razdoblja obiju jugoslavenskih država, monarhističke i komunističke, znatan obol očuvanju hrvatskoga identiteta, osobito u okolici Zagreba imala su razna seljačka pjevačka društva. Duga tradicija muškoga zborskoga pjevanja u selima Zagrebačkoga prigorja očitovala se u cijelom vijencu društava koja su se počela osnivati već koncem XIX. stoljeća. Tako redom nastaju: HSPD Sljeme u Šestinama (1895.), HKPD Bosiljak u Čučerju (1896.) HSPD Podgorac u Gračanima (1907.), HSPD Frankopan u Remetama (1920.) i HKUD Prigorec u Markuševcu (1923.). Do tada neorganizirane grupe mladića koje pjevaju na seoskim križanjima i neformalnim druženjima, reguliraju pravni status i organizacijsku strukturu. Vrlo brzo postaju glavni nosioci društvenih i kulturnih događanja u Zagrebačkom prigorju, a velik utjecaj ostvaruju i u gradu Zagrebu. S vremenom njihova mjesta okupljanja postaju ne samo kulturna žarišta u kojima se čuva lokalna i nacionalna svijest, nego i središta iz kojih se vodi praktična politika na lokalnoj razini. Izrazita nacionalna svijest dodatno postaje ojačana pojavom seljačke ideologije braće Radić koja često posjećuju sela Zagrebačkoga prigorja stvarajući u njima svoje političke utvrde s velikim izbornim potencijalom. Nakon 1945. godine i uspostave komunističkoga režima pjevačka društva Zagrebačkoga prigorja i dalje djeluju nastojeći konstantno balansirati između građanske lojalnosti novom režimu i narodne tradicije neupitno povezane s katoličkim blagdanima i običajima. Sukladno tome 1965. godine Hrvatsko seljačko pjevačko društvo Podgorac iz Gračana snima prvu božićnu ploču u povijesti hrvatskoga naroda, a koja je prvotno bila namijenjena isključivo hrvatskom iseljeništvu. Prvi puta hrvatske božićne pjesme bile su dostupne hrvatskom iseljeništvu, a zbog velike popularnosti vlasti te zatopljenja odnosa Crkve i Države te liberalizacije društva, ploča je uskoro bila dostupna i u domaćim trgovinama. Tadašnji Jugoton dodijelio je Društvu Dijamantnu ploču zbog broja prodanih primjeraka. |
