Popis: |
Edward Francis najznačajniji je znanstvenik u području istraživanja tularemije. Francisella tularensis pripada porodici Francisellaceae, te je gram negativna, nepokretna, aerobna i asporogena bakterija. F. tularensis je jedna od najinfektivnijih bakterija, te udisajem samo 10-15 bakterija dovoljno je da se izazove smrtonosna bolest tularemija. F. tularensis smatra se potencijalnim biološkim oružjem, te se sva istraživanja moraju provoditi u BSL-3 laboratorijima, stupanj biološke zaštite 3 (engl. Biosafety Level 3 ). Poznate su tri podvrste F. tularensis koje uzrokuju bolest u ljudi: tularensis (tip A), holartica (tip B) i mediasiatica. F. novicida, F. philomoragia i F. hispaniensis mogu uzrokovati tularemiju kod imunokompromitiranih ljudi. F. noatunensis prepoznat je kako patogen riba, dok nedavno otkrivene vrste prilagođene okolišu uključuju F. piscidida, F. guangzhouensis, F. opportunistica, F. salina, F. uliginis, F. 37 frigiditurris i F. adeliensis. Sve podvrste F. tularensis razlikuju se po virulenciji, zemljopisnom porijeklu, i sposobnosti da izazovu bolest u ljudi ili u životinja. Prijenos i infekcija u ljudi i drugih sisavaca može se dogoditi prilikom kontakta sa zaraženim životinjama i životinjskim proizvodima, putem kontaminirane hrane i vode, ugrizom insekta poput krpelja i komaraca i aerosolom. Simptomi tularemije i ozbiljnost infekcije ovise o virulenciji uzročnika, načinu ulaska bakterije u organizam, te imunološkom stanju čovjeka. F. tularensis subsp. holarctica LVS (engl. Live Vaccine Strain) je živo atenuirano cjepivo proizvedeno iz soja holartica u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Uporaba cjepiva u SAD-u i njegovo licenciranje još nije omogućeno zbog nedostatka znanja o mehanizmima koji mogu oslabiti bakteriju. Geni koji se nalaze unutar FPO (engl. Francisella pathogenicity island, FPI) pokazali su važnu ulogu u unutarstaničnom preživljavanju i razmnožavanju Franciselle u stanicama sisavaca. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi ulogu gena iglI, iglG i pdpC F. tularensis subsp. holarctica u unutarstaničnom razmnožavanju A. castellanii kako bi razjasnili životni ciklus bakterije u okolišnim uvjetima. U praktičnom radu korišten je bakterijski soj F. tularensis LVS, njezine mutante iglI, iglG i pdpC i ameba A. castellanii. Rast bakterija u amebama pratio se kroz 3 dana. Rezultati su pokazali da geni iglI, iglG i pdpC nemaju ulogu u unutarstaničnom razmnožavanju F. tularensis subsp. holarctica soj LVS u amebi A. castellanii s obzirom da je broj bakterija u stanicama amebe isti kao i kod divljeg soja. Možemo zaključiti da bakterija ne ispoljava iste čimbenike virulencije u stanicama ameba i stanicama sisavaca. |