| Popis: |
Bavljenje sportom svakim danom postaje sve popularnije među mladima. S obzirom na nedvojben pozitivan utjecaj sporta na socijalizaciju, razvoj ličnosti i odgoj, znanstvena istraživanja motivacije u sportu mogu biti vrlo korisna iz perspektive razvoja i aktualizacije potencijala mladog sportaša, kao praktična pomoć za sportske kadrove koji pomažu formiranje sportskog identiteta i oblikovanje adaptivnog motivacijskog profila. Takvi nalazi mogu biti i pomoć u prevenciji odustajanja mladih od sporta ulaskom u pubertet, što je danas sveprisutan fenomen. Prema socijalno-kognitivnom pristupu motivaciji postignuća, koliko će pojedinac u neku aktivnost uložiti vlastitih potencijala ovisit će o ciljevima koje si postavlja. Pojedinac tako može biti orijentiran na rezultat i demonstraciju superiornih sposobnosti, ali i na zadatak, učenje i razvoj vješina. Istovremeno postoji i situacijska ciljna struktura koju u najvećoj mjeri kreira trener. Predstavlja motivacijsku klimu koja može biti usmjerena na izvedbu, pobjedu i kompetitivnost, ili na učenje, napredak i suradnju suigrača. Cilj istraživanja bio je ispitati relacije dispozicijskih (osobna ciljna orijentacija) i situacijskih faktora (motivacijska klima) s motivacijom. Pri tom su promatrani i glavni i interakcijski efekti dispozicijskih i situacijskih faktora u objašnjavanju dimenzija intrinzične motivacije sportaša. Upitnicima Ciljne orijentacije u sportu (Duda i sur., 1995), Percipirane motivacijske klime u sportu (Seifriz i sur., 1992) te Intrinzične motivacije (McAuley, Tammen i Duncan, 1991) ispitano je 580 mladih hrvatskih košarkaša, nogometaša i rukometaša. Hijerarhijskom regresijskom analizom utvrđeno je da je dispozicijska ciljna orijentacija najvažniji prediktor pozitivnih indikatora intrinzične motivacije, interesa i uživanja, percipirane kompetentnost i ulaganja napora u sport, dok je percepcija situacijskog konteksta tj. motivacijske klime glavni prediktor negativne komponente intrinzične motivacije, doživljaja pritiska i tenzije. Orijentacija na učenje i zadatak pokazala se najvažnijim prediktorom pozitivnih indikatora, a percepcija klime usmjerene na usavršavanje vještina (nogometaši) tj. percepcija klime usmjerene na izvedbu (košarkaši i rukometaši) najvažnijim prediktorom negativne komponentne intrinzične motivacije. Kod nogometaša značajnom varijablom u predviđanju razine uživanja i ulaganja napora pokazala se i interakcija ciljne orijentacije na zadatak i percepcije klime usmjerene na izvedbu. Dobiveni rezultati ukazuju na poželjnost osobne orijentacije sportaša na zadatak i razvoj vještina, kao i kreiranja sportskog okruženja usmjerenog na učenje i kooperativnost, a izbjegavanje isticanja imperativa rezultata i kompetitivnosti. |
