| Popis: |
U ovom izlaganju analizira se odnos Ljube Babića, jednog od najistaknutijih protagonista hrvatske kulture i umjetnosti dvadesetog stoljeća, prema Vlahi Bukovcu, slikaru koji je bio među najzaslužnijima za začetke modernosti u hrvatskom slikarstvu. S obzirom na to da oblikovni ili tematski utjecaj starijeg slikara na mlađeg nije moguće zamijetiti, razmotrit će se Babićevo pisanje o Bukovcu. U glasovitom pregledu Umjetnost kod Hrvata (1943.) Babić tako Bukovcu dodjeljuje jedno od ključnih mjesta. Osim što mu je posvetio nešto više od dvanaest stranica knjige, ispisujući detaljno njegov životopis i nabrajajući najvažnija djela, Babić daje važne ocjene o Bukovčevoj važnosti za hrvatsku umjetnosti (on je „najvažnije lice“ razdoblja od 1890. do 1914., „najvažniji član“ i „prvak“ tzv. „hrvatske škole“), ali također ističe njegovu umjetničku konzervativnost („bio je izraziti i žučni protivnik naporednih strujanja“, „na početku shvaćen kao neki slikarski revolucionarac, što on u istinu nikad nije bio“). U predgovoru mapi Boja i sklad (1943.), središnjem tekstu Babićeve teorije o „našem izrazu“, Bukovac je pak ocijenjen kao „idealizator seljačkih kostima“, čime mu se ne pridaje velika važnost u procesu formuliranja nacionalnog likovnog izraza. Smatrajući Bukovca slikarom koji je figure „tipizirao“ i „uljepšavao“ („O našem izrazu“, 1929.), Babić je prema njemu uvijek zadržao kritički odmak ; priznavao je važnost njegova zagrebačkog razdoblja u procesima napretka hrvatske umjetnosti te odmicanja od Kršnjavijevih tradicionalnih načela u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, ali mu također nije dodijelio ulogu ključnog modernizatora hrvatskog slikarstva. U Babićevu razumijevanju nacionalnog slikarstva to su bili više Račić i Kraljević, nego Bukovac. Stoga se pogled Ljube Babića (slikara i povjesničara umjetnosti koji je istodobno želio biti i kozmopolit i kulturni nacionalist) prema Vlahi Bukovcu (slikaru koji doista jest bio kozmopolit) može ocijeniti afirmativnim, uz znatne zadrške proizašle iz Babićeva položaja na hrvatskoj umjetničkoj pozornici prve polovice 20. stoljeća. |
