| Popis: |
Ova knjiga istražuje te analizira povijesni razvoj arhivistike u svijetu i u Hrvatskoj te se usmjerava na komparativnu analizu između tradicionalne i digitalne arhivistike. Primarna okosnica istraživanja je uvođenje nove terminologije iz arhivistike u digitalnome okruženju koja zastupljuje arhivistiku kao suvremenu i samostalnu granu unutar polja informacijskih i komunikacijskih znanosti. Također, kao glavni primjer sadržajnog istraživanja novih terminoloških pojmova, u fokusu se nalazi središnji hrvatski arhivistički časopis Arhivski vjesnik (u izdanju Hrvatskog državnog arhiva) koji promiče arhivistiku kao autonomnu znanstvenu disciplinu (kako je opisan na hrvatskom znanstvenom portalu Hrčak). Analiza je provedena longitudinalno na dvije razine: prva razina je od 1899. do 1945. i od 1958. do prijelomne 1984. godine, a razlog je je taj što je tad utemeljena Katedra za arhivistiku na Odsjeku na informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, što je važna informacija za interpretaciju razvoja arhivistike kao znanstvene discipline. U drugom razdoblju od 1985. do 2020. godine nova digitalna arhivska terminologija omogućila je uvid u zastupljenost određenih standardiziranih temeljnih koncepata suvremene arhivistike, koji pored tradicionalnih uključuju i nove koncepte kao što su: digitalizacija informatizacija, upravljanje elektroničkim zapisima, očuvanje autentičnosti digitalnih zapisa, proces digitalnog očuvanja, digitalni potpis, digitalni arhivi, virtualno okruženje, umjetna inteligencija i dr. Pri tome, posebna se pažnja pridodaje prijelazu iz tradicionalnog u digitalno umreženo virtualno okruženje, što je potkrepljeno programiranjem strukturirane baze podataka koja povezuje mađarski portal Hungaricana i hrvatski portal Hrčak. Članci sadržajnog istraživanja u časopisu Arhivski vjesnik utvrđeni su prema recenziranim vrstama: izvorni znanstveni članak, prethodno priopćenje, pregledni rad, stručni rad i izlaganje sa skupa. Ovom metodologijom profilirani su i glavni učesnici na području arhivistike u digitalnome okruženju koji mijenjaju povijesni pravac arhivistike od njenih početaka u diplomatici (kritičkoj analizi dokumenta), preko povijesne pomoćne znanosti do suvremene i autonomne discipline digitalne arhivistike koja ima već usvojene samostalne standardizirane koncepte usmjerene ka umjetnoj inteligenciji. Suvremeno digitalno okruženje i konstantan sustav vrednovanja arhivistike kao znanosti velik su izazov za opstanak i tranziciju tradicionalnog arhiva u digitalni arhiv u virtualnom okruženju umjetne inteligencije unutar interdisciplinarnih znanosti. |
