| Popis: |
Nedvojbeno je da kineziološki tretman djece i mladih sportaša u organiziranim tjelesnim aktivnostima ima svoje posebnosti. Posebnosti se ističu u drugačijem organiziranju i provedbi njihova treninga, ali i u drugačijim reakcijama mladog organizma na trenažne podražaje. Kondicijski trening samo je jedan od aspekata sportske pripreme. On je u svojoj suštini orijentiran na unapređenje živčano-mišićnih (motoričkih) i energetskih (funkcionalnih) sposobnosti, konstitucionalnih (morfoloških) karakteristika, zdravstvenog statusa i za tu svrhu potrebnih motoričkih znanja sportaša (Jukić, 2003). Kada se govori o treningu djece i mladih, najčešće se misli na dob od 6. do 18. godine života. Spomenuta životna dob zapravo uključuje vrijeme djeteta i mladog čovjeka provedeno u osnovnoj i srednjoj školi. Bompa (2005) je ovo veliko razdoblje podijelio u tri faze: inicijaciju (6-10 godina), oblikovanje (11-14 godina) i specijalizaciju (15-18 godina). Svaka od navedenih faza znakovita je po razvojnim karakteristikama djece i mladih, senzibilnim fazama koje su najprimjerenije za unapređenje pojedinih tjelesnih svojstava, pa onda i po metodičko-programskim zakonitostima trenažnog rada. Sve je više iskustava vezanih uz uključivanje djece predškolske dobi u organizirani sustav tjelesnog vježbanja. Iako su takvi kineziološki programi u svemu prilagođeni sposobnostima i interesu djece sportaša, jasan je i razvojni karakter takvog načina treniranja. Upravo spoznaje o podobnosti djece predškolske dobi za unapređenje kondicijskih svojstava i motoričkih znanja, ohrabruju sve veći broj kineziologa da organiziraju tjelesne aktivnosti za najmlađe. Vječita dvojba sportskih stručnjaka i znanstvenika, koja još uvijek nije u cijelosti razriješena, odnosi se na utvrđivanje stvarnog učinka organizirane tjelesne aktivnosti na razvoj pojedinih kondicijskih svojstava. Naime, nerijetko je teško interpretirati jesu li se poboljšanja određenih svojstava dogodila pod utjecajem treninga ili su ta poboljšanja rezultat uobičajenih razvojnih procesa u djetetu i mladom sportašu. Pregledom znanstvene i stručne literature lako je uočiti da se glavnina informacija i stručnog štiva odnosi na različite vrste i načine treninga s opterećenjem za djecu i mlade sportaše. Sukladno tome, efekti takvog treninga dovode se najčešće u vezu s različitim dimenzijama snage. Puno je manje onih izvora informacija koji govore o treningu različitih tipova izdržljivosti, koordinacije, fleksibilnosti, brzine i agilnosti. Zbog toga su se sportski znanstvenici i stručnjaci u posljednjih nekoliko desetljeća odlučili suočiti s tim problemom i izučavati ga iz različitih perspektiva. U ovom će se radu predstaviti samo neki dokazi i razlozi u korist sustavnog i trajnog kondicijskog treniranja djece i mladih sportaša. |
