| Popis: |
U radu se istražuje refleksija individualističke teorije o autonomiji volje kao filozofsko-sociološke koncepcije na građansko i radno pravo. Teorija autonomije volje je zastupala posvemašnju i neograničenu slobodu pojedinca. Slijedom rasprava o društvenom ugovoru razvila se rasprava i o volji u privatnopravnim odnosima. Autonomija volje je prihvaćena u mnogim zakonodavstvima, osobito klasičnim građanskim zakonicima u ograničenom obliku, a vidljiva je najčešće u stipulacijama ograničavanja volje stranaka. Analizirajući autonomiju volje nužno se dolazi do rasprava o suprotnostima: individualizmu – kolektivizmu ; pojedinačnom – društvenom, unutarnjem – vanjskom, subjektivnom – objektivnom ; teorijskom – praktičnom, autonomiji – heteronomiji. U tim dvojbenostima, tezama i antitezama, kako u filozofiji tako i u pravu, do najprihvatljivijeg rješenja dolazi se, autor zaključuje, aristotelovskom sredinom. |
