| Popis: |
Samoprevladavanje kao jedan od centralnih momenata i konstanta u filozofiranju Friedricha Nietzschea pruža mogućnost bitnog pristupa biću 'čovjek'. Samoprevladavanje se u Nietzscheovom mišljenju može promatrati u svojim različitim metamorfozama, ponajprije u konceptu čovjeka kao nadčovjeka (ger. Übermensch), konceptu volje k moći (ger. Wille zur Macht) i konceptu punog ozbiljenja čovjekovog duha shvaćenog kao djeteta. Biće 'čovjek' ovome se pristupu otvara na način bitne vremenitosti. Budući da je za teorijske pedagogijske kategorije, a onda jednako tako i pedagogijske fenomene te pedagogijsku praksu centralno da se konstituiraju i otkrivaju kao promjene i transformacije, a ne kao stanja, Nietzsheovo otkrivanje čovjeka moglo bi svojom vremenitošću odgovarati ovoj temeljnoj potrebi pedagogije kao znanosti. U radu će se pokušati utemeljiti teorijsko-pedagogijski pogled na biće čovjek kroz Nietzscheove osnovne filozofijske koncepte, te na tom tragu izvesti i osnovne karakteristike autentičnog pedagoškog odnosa. |
