| Popis: |
Tekst nije u središtu zanimanja samo u didaktici, on je odlučujući pojam i u granama koje se bave samim procesom učenja tj. njegovim pospješivanjem i unapređivanjem. Tekst je, kao što kažu psiholozi i kognitivni semiotičari te oni koji proučavaju umjetnu inteligenciju, prije svega, proces (Corno u Diadori, 2015). Prema ZEROJ-u (2005) tekst je bilo koja diskurzivna cjelina, govorena ili pisana, koju korisnici/učenici primaju, proizvode ili razmjenjuju i zapravo ne postoji jezični komunikacijski čin bez teksta. U procesu učenja/poučavanja stranog jezika jezično- komunikacijski sadržaji uvijek dolaze u „tekstnom okviru“, u mreži raznovrsnih tekstova (Diadori, 2015). Stoga, kada odabiremo tekstove za nastavu, potrebno je voditi računa o „komunikacijskom diskursu“ jer on postoji i ima smisla samo u onoj mjeri u kojoj ga je učenik spreman prihvatiti kao vlastiti, tj. kao vjerodostojan i zanimljiv. A tekst je takav onda kada ga učenik prihvaća kao dio svojega svijeta i kada procijeni da je u skladu s njegovim interesima (Spagnesi u Diadori, 2015). U ovome izlaganju predstavit će se dio rezultata istraživanja provedenoga u okviru izrade diplomskoga rada na studiju talijanistike. Cilj je istraživanja utvrditi u kojoj mjeri elementi kulture, prisutni u udžbeničkim tekstovima, utječu na stvaranje slike o stranoj zemlji tj. odrediti jesu li upravo oni glavni medij odgovoran za stvaranje slike o talijanskom društvu i njegovoj kulturi i civilizaciji te postoje li drugi kanali i druge vrste tekstova koji također utječu na tu sliku. |
