| Popis: |
Zbog svojega položaja na mjestu pogodnom za prelazak preko rijeke Drave Osijek je kroz cijelu svoju povijest bio kako razmeđem tako i stjecištem različitih kultura. Posebice to dolazi do izražaja nakon oslobođenja istoka Hrvatske od Turaka koncem 17. i početkom 18. stoljeća kada novi feudalni gospodari u opustjele prostore Slavonije preseljavaju stanovništvo sa svojih posjeda u Njemačkoj i Austrijskom carstvu. Posljedica je toga širenje njemačkoga kao službenoga, ali i uporabnoga jezika koji je postao lingua franca za pripadnike različitih naroda koji su sada živjeli jedni kraj drugih. Ta je uzajamna komunikacija bila osobito važna u vrijeme snažnoga gospodarskoga rasta slavonskih gradova, a osobito Osijeka, tijekom 19. i u prvoj polovici 20 stoljeća. Ovaj se tekst bavi jednim aspektom te multikulturalnosti i nastoji na primjeru dvoje danas zaboravljenih ili tek znalcima poznatih Osječana njemačkoga i židovskog podrijetla pokazati da je Osijek zahvaljujući upravo takvim svojim građanima bio sastavnim dijelom Europe mnogo desetljeća prije suvremenih integracija. Leopoldine Rott je svojim književnim radom slijedila tadašnje književne trendove Zapadne i Srednje Europe, ali je istodobno otišla i korak dalje stvarajući snažne ženske likove po svemu dominantne muškima nudeći tako čitateljskoj publici 1920-tih i 30-tih godina ono što danas nazivamo 'ženskim' pismom no unatoč tomu, danas je potpuno zabravljena. Oscar Nemon (Oskar Neumann) započeo je svoju kiparsku karijeru u rodnome Osijeku da bi zatim svjetsku slavu stekao u Engleskoj gdje tijekom četiri desetljeća bio dvorskim kiparem i jednim od bliskih prijatelja Sir Winstona Churchilla ; svom je rodnom Osijeku, nažalost, ostao nepoznanicom. Ovim se tekstom nastoji ispraviti barem djelić te nepravde. |
