| Popis: |
Izgradnjom autocesta uvijek su prisutni problemi onečišćenja vodnih sustava od stalnog utjecaja prometa, odnosno transporta opasnih i škodljivih tvari, ali i od neprevidivih prometnih nezgoda, pri čemu se mogu izazvati katastrofe regionalnih razmjera. Po prvi put se iznose hidrogeološki aspekti odvodnje autoceste Rijeka-Trst, na dijelu Rijeka-granica R. Slovenije u sklopu zaštite krških izvorišta pitke vode i obalnog mora. Djelomično izgrađena autocesta, dionica Rijeka-Jušići ima izuzetno važno geoprometno značenje, jer se preko nje ostvaruje najkraća i najkvalitetnija veza JZ Europe sa SZ Hrvatskom i Jadranom. Ta cesta, kao linijski objekat, cijelom dužinom presjeca tipična krška vodosabirna i vodonosna područja priobalnih stalnih i većim dijelom povremenih izvora i vrulja Opatije i Preluke. Otjecanje je s ovog područja veoma složeno i odvija se uglavnom višeslojnim podzemnim drenažnim tokovima. Kako su obalno more i podzemna voda u ovom području međusobno povezani sustavi, sva onečišćenja koja se infiltrijaju u krško podzemlje relativno brzo dospijevaju u more, koje je njihov konačni recipijent (prijamnik). Stoga, lako je zaključiti da je stanje obalnog mora za korištenje u turističkoj privredi od izuzetne važnosti za gospodarski prosperitet ovog kraja. S druge pak strane, nekontroliranom se odvodnjom mogu ugroziti potencijalna crpilišta pitke vode koja se planiraju zahvatiti za javnu vodoopskrbu grada Opatije i okolnih naselja. Na temelju rezultata provedenih hidrogeoloških istraživanja, predloženo je da se odvodnja otpadne vode s kolovoznih površina autoceste izvede zatvorenim, kontroliranim i nepropusnim kanalizacijskim sustavom s uređajem za proščićavanje i upojem u krško podzemlje. U uređajima za pročišćavanje (separatorima) vrši se mehaničko pročišćavamje i taloženje krutih tvari te odvajanje ulja i masti. Kako se u terenskim uvjetima nisu mogle tehnički simulirati upojne količine vode, koje su dobivene hidrauličkim računom, predložili smo, umjesto točkastog upoja (negativnog zdenca) izvođenje linijskog upoja (horizontalne upojne kanale) po obodu ponikava. Razlog tome je što horizontalni upojni kanali imaju veću dodirnu površinu s temeljnim stijenama, a samim tim i veći drenažni učinak, što nije slučaj s negativnim zdencima. Naime, pročišćena otpadna voda se iz uređaja za pročišćavanje ispušta u upojne kanale, čija je mikrolokacija određena detaljnim hidrogeološkim radovima. Pomoću upojnih kanala će se veći dio dotočne količine pročišćene otpadne vode s kolovoznih površina izravno infiltrirati u krško podzemlje, dok će neupojene količine (kod rijetkih ekstremnih dotoka) preko preljeva slijevati u ponikvu, koja u takvim uvjetima ima ulogu privremene retencije. U slučajevima kada nema prirodnih morfoloških oblika hidrotehničari projektiraju građevine za prihvat tih voda (retencije, lagune i sl.). Da bi se omogućio upoj u horizontalne kanale se ugrađuju drenažne betonske cijevi izbušene do polovine opsega. Opisani sustav odvodnje osim što prikupljanja otpadnu vodu, služi i za prihvat opasnih i škodljivih tekučih tereta, koji se mogu izliti na cestovnu prometnicu prilikom nezgode vozila-autocisterna. Na izgrađenom dijelu autoceste, opisani sustav odvodnje funkcionira veoma učinkovito. Premda, odvodnja (posebno u fazi izvedbe i održavanja) predstavlja značajno financijsko opterećenje, smatramo da je ono opravdano, jer su posljedice onečišćenja vodnih sustava velikih razmjera, a koji puta i nesagledive. Brojnim primjerima je dokazano da su troškovi zaštite vodnih sustava daleko niži od troškova njihove sanacije, ali neki puta je njihov ishod i neizvestan. Ovakav se način odvodnje može primjeniti i na drugim cestama ako su projektirane preko krških terena. I na kraju važno je istaknuti, da su hidrogeološka istraživanja neophodna u svim fazama razvijanja projekta. Na temelju njih određuje se primjereno i ekonomski racionalano rješenje odvodnje autoceste, u svrhu smanjivanja negativnih utjecaja na prihvatljivu razinu rizika, kako u vodoprivrednom tako i općenito u ekološkom pogledu. |
