| Popis: |
Leksički su binomi u današnjemu sinkronijskom presjeku europskih jezika prepoznatljivi uglavnom po čvrstoj strukturi i po strogo određenome slijedu sastavnica. Dvije trećine binoma u hrvatskome i talijanskome jeziku ireverzibilno je i u mrežnim korpusima pojavljuje se samo jedan slijed (Mišetić ; Budimir u tisku). Stoga ne čudi da je slijed sastavnica binoma poodavna budio zanimanje, ali i divljenje mnogih jezikoslovaca. Slijed sastavnica i ireverzibilnost binoma u posljednjim su godinama bili temom frazeoloških istraživanja, osobito s pomoću korpusnolingvističih metoda i u europskim (Kelih 2020) i u našim (Mišetić 2018 ; Budimir ; Mišetić 2020) okvirima, pri čemu se poglavito istraživao utjecaj semantičko-pragmatičkih hijerarhija, metričkih i fonoloških ograničenja na slijed sastavnica ili omjer ireverzibilnih i reverzibilnih binoma, i to često supostavno s drugim jezikom. Dosad pak nije provedeno istraživanje o utjecaju čestotnosti na slijed sastavnica binoma ni u hrvatskome ni u talijanskome jeziku. Cilj je ovoga rada na temelju korpusa ekscerpiranih binoma iz tiskanih i mrežnih frazeoloških rječnika u hrvatskome i talijanskome jeziku provjeriti u mrežnim korpusima hrWaC i itWaC čestotnost pojedinih sastavnica leksičkih binoma te utjecaja njihove čestotnosti na linearni slijed (usp. Fenk-Oczlon 1989), a potom usporediti situaciju jednoga slavenskog s jednim romanskim jezikom kako bi se dobili uvjerljiviji zaključci. Premda se na temelju dosadašnjih istraživanja polazi od činjenice da više čimbenika utječe na slijed sastavnica binoma, čestotnost je kriterij koji se osobito danas s pomoću korpusnolingvističkih metoda može istražiti s analitičkom strogošću i može se odrediti stvarni utjecaj u usporedbi s drugim dosad istraživanim kriterijima. |
