| Popis: |
Idealni standardi partnerske veze su kronično dostupne strukture ili predodžbe o idealnoj vezi, koje koristimo pri evaluaciji aktualne veze, kao i pri pokušajima utjecanja na dinamiku veze. U istraživanjima u kojima se prikupljaju nezavisne procjene idealnih i aktualnih značajki veze obično se kao indirektni pokazatelj percipirane diskrepancije koriste standardizirani reziduali procjena aktualnih značajki. Takva praksa implicira da je percepcija aktualnih značajki neovisno o odgovarajućim idealnim standardima relevantnija mjera diskrepancije od važnosti idealnih standarda neovisno o percepciji aktualnih značajki. No, idealne značajke ne moraju funkcionirati samo kao standard u odnosu na koji se evaluiraju aktualne značajke već se mogu mijenjati i prilagođavati prema aktualnim značajkama veze, posebno kad je riječ o etabliranoj vezi. Korištenje idealnih standarda prvenstveno kao kriterija za evaluaciju aktualnih značajki možda je salijentnija funkcija standarda pri evaluaciji bivše nego trenutne veze. Jedna implikacija navedene pretpostavke je da se razlike u percepciji aktualne i bivše veze mogu reflektirati u rezidualiziranim procjenama idealnih značajki, kao i u rezidualiziranim procjenama aktualnih značajki. Provjera ove pretpostavke osnovni je cilj ovog rada, koji se temelji na rezultatima analize relevantnih podataka prikupljenih u sklopu šireg, online istraživanja u kojem je sudjelovalo 1345 osoba (58 % u partnerskoj vezi ; 92 % žene) u dobi od 18 do 59 godina. Upitnik je, između ostalog, sadržavao, Skalu značajki idealne i aktualne veze (Ćubela Adorić i Miloš, 2015), koja ispituje percepciju idealne i aktualne veze na dimenzijama intimnosti i strasti. Sudionici koji u vrijeme ispitivanja nisu bili u vezi su na subskalama značajki aktualne veze mogli procijeniti bivšu vezu. Rezultati provedenih analiza pokazuju da su sudionici koji su u vezi iskazali, u prosjeku, više standarde od onih koji trenutno nisu u vezi na dimenziji intimnosti, ali ne i strasti. No, analiza rezidualiziranih procjena idealnih značajki pokazala je da oni koji su procjenjivali trenutnu vezu percipiraju veću diskrepanciju u odnosu na standarde strasti nego oni koji su procjenjivali bivšu vezu, dok se po diskrepanciji u odnosu na standarde intimnosti ne razlikuju. S druge strane, procjene aktualnih značajki trenutne veze na objema su dimenzijama povoljnije od procjena značajki bivše veze, a taj smjer vrijedi i za rezidualizirane procjene aktualnih značajki, neovisno o procjeni važnosti odgovarajućih idealnih standarda. Dobiveni obrazac u skladu je s pretpostavkom da obje (rezidualizirane) komponente diskrepancije idealno–aktualno mogu biti korisne u razumijevanju razlike u percepciji aktualne i bivše veze. U raspravi će se diskutirati implikacije dobivenog obrasca za daljnja istraživanja koja polaze od modela idealnih standarda. |
