| Popis: |
Špilja Šandalja II kraj Pule bila je više puta nastavana tijekom orinjasijena i epigravetijena i ona je za sada jedino nalazište istočne jadranske regije na kojem je prisutnost orinjasijenske kulture egzaktno dokazana. Velika odstupanja u brojnosti nalaza unutar slojeva taloženih tijekom orinjasijena i onih nastalih u kasnom epigravetijenu, kao i izmađu pojedinih slojeva kasnog epigravetijena, upućuju na različit intenzitet boravka i brojnost populacija koje su nastavale Šandalju II, a možda i na različitu namjenu staništa. Glavni cilj ove disertacije bio je na temelju iscrpne analize litičkog materijala iz Šandalje II dokazati ili opovrgnuti hipotezu o mogućoj podjeli epigravetijena istočnog Jadrana, u najmanje dvije faze, te podastrijeti egzaktne dokaze za prihvaćanje ili odbacivanje te hipoteze. Rezultati analiza potvrdili su navedenu hipotezu i pokazali da se rani epigravetijen Šandalje II (sloj C/d) na temelju statističke učestalosti pojedinih tipova alatki i tehnoloških specifičnosti litičkog materijala jasno razlikuje od kasnog epigravetijena istog nalazišta(kompleks B). Rani epigravetijen označuje veći udio gravetica i pločica s hrptom, te minimalna prisutnost kružnih segmenata. U kasnom epigravetijenu udio gravetica i pločica s hrptom znatno je manji, a kružnih segmenata vidno veći. Tehnološke razlike između rane i kasne faze epigravetijena temelje se na proizvodnji sječiva i pločica. Proizvodnja sječiva intenzivnija je u odnosu na pločice u ranom epigravetijenu, dok je u kasnom epigravetijenu obrnuto. Može se pretpostaviti da su razlike između rane i kasne faze epigravetijena uvjetovane funkcionalnim značajkama litičke industrije povezanim sa zahtjevima lova i drugim aktivnostima. Na temelju izrazite mnogobrojnosti kremenih alatki u kompleksu B, te različite zastupljenosti sezonskih vrsta lovnih životinja (analizu faune proveo je P. T. Miracle 1995. g.) čini se vjerojatnim da je Šandalja II tijekom kasnog epigravetijena bila dugotrajno osnovno stanište, s očitim dokazima radionice alatki na tom mjestu, premda je možda mogla biti i kratkotrajno specijalizirano stanište, koje je često bilo nastavano. Moglo je doći i do promjene namjene staništa tijekom kasnog epigravetijena, što bi značilo da je špilja bila korištena na oba navedena načina. Uočene su velike sličnosti unutar litičke industrije između pojedinih epigravetijenskih nalazišta jadranske regije. Sličnosti, premda znatno manje izražene, postoje i između jadranskog epigravetijenskog kruga i kontinentalnih nalazišta. One se očituju u značajnoj zastupljenosti karakteriatičnih tipova alatki kao što su kratka grebala i pločice s hrptom, pa se čini da je vidna zastupljenost tih tipova alatki jedna univerzalna značajka epigravetijena. |
