| Popis: |
Jedno od snažnih obilježja našeg doba jest i individualizam, kao obilježje zapadne kulture i duha vremena koje u središte interesa stavlja pojedinca. Tako je osim samog društva koje je usmjereno kako bi osiguralo prava pojedincu, i na taj način stavilo pojedinca u centar svoga djelovanja, i sam pojedinac postao samome sebi centar svijeta. Razumljiv je to preokret nakon što je pojedinac dugo vremena bio u službi velikih ideologija, u kojima nije bio važan on već viši interesi za koje je nerijetko bio žrtvovan. Okrenutost samome sebi ili skrb za sebe, ima svoje i pozitivne i negativne aspekte. Pozitivni su svakako veća svijest o vrijednosti svakog ljudskog života, i pravo pojedinca da donosi odabire za vlastiti život, dok su negativne sve veća prisutnost psihičkih smetnji, poput depresivnih i anksioznih, kao i sve veća usamljenost. Ono što se pojavljuje kao stanovita nelogičnost jest pitanje, kako je moguće da čovjek sa sve većim pravima i mogućnosti, i sve većom brigom za samoga sebe, kao rezultat te brige ima negativne posljedice? Ono što može biti razlog povećane prisutnosti psihičkih smetnji jest što često briga za sebe postane sama sebi svrhom. U takvoj radikalnoj okrenutosti prema sebi iz vida se gubi smisao same skrbi za sebe: zašto se skrbiti, koji je smisao, gdje su drugi u toj skrbi? Egzistencijalnom analizom dolazimo do dubljih pitanja odnosa skrbi za sebe i smisla vlastitog postojanja, a odgovor na to pitanje značajno utječe na psihičko stanje pojedinca. |
