| Popis: |
Djelatnost palijativne skrbi definirana je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na primarnoj i sekundarnoj razini. Nadalje, Zakonom o zdravstvenom osiguranju propisano je da svaka osigurana osoba ima pravo na palijativnu zdravstvenu zaštitu. Kroz navedene propise nije uređeno da su pružatelji socijalnih usluga/ ustanove socijalne skrbi pružatelji palijativne skrbi. Sukladno navedenome korisnici koji su smješteni kod pružatelja socijalnih usluga ostvaruju pravo na palijativnu skrb na razni primarne zdravstvene zaštite putem koordinatora i mobilnog palijativnog tima, izabranog liječnika obiteljske medicine. To znači da kod svakog korisnika kod kojeg se utvrdi potreba za palijativnom skrbi treba angažirati koordinatora za palijativnu skrb koji će onda sukladno propisanim zadaćama istu i organizirati putem mobilnog palijativnog tima uključujući i druge dionike u zajednici. Kod pružatelja socijalnih usluga postoji velika potreba za palijativnom skrbi i to prema podacima o broju umrlih može se reći palijativnu skrb treba od 10-30% od ukupnog broja smještenih korisnika. U 2017. godini u domovima za odrasle osobe (osobe s mentalnim oštećenjima) umrlo 376 osoba, a ukupno je bilo na smještaju 3 465 osoba. Ovaj postotak je veći ako se uzmu u obzir domovi za starije osobe gdje je u 2017. godini umrlo 2 255 osoba (decentralizirani domovi za starije) što predstavlja oko 22, 7 % od ukupnog broja smještenih korisnika pri čemu je usluga koordinatora za palijativnu skrb i mobilnog palijativnog tima korištena u samo 0.2% slučajeva. Uzimajući u obziri iznijeto nužno je u narednom periodu ispitati kakvu palijativnu skrb ostvaruju korisnici koji su smješteni kod pružatelja socijalnih usluga (da li je u skladu s Nacionalnim planom za razvoj palijativne skrbi za razdoblje 2017.-2020.) te iznaći najbolji mogući modalitet pružanja iste korisnicima koji su smješteni kod pružatelja socijalnih usluga. |
