| Popis: |
Odgojno-obrazovna praksa dinamičan je proces u kojemu je naglašena participacija svih sudionika s ciljem dobrobiti djeteta. Način na koji će se ostvariti participacija uvelike ovisi o stavovima, kompetencijama i međusobnoj komunikaciji sudionika. Osobito je važna u ključenost r oditelja u o dgojno-obrazovni proces, š to upućuje na nužnost osnaživanja roditeljskih i odgojiteljskih uloga i kompetencija. Važnu ulogu u osnaživanju roditelja imaju odgajatelji i stručno-razvojna služba, koji su spremni preuzeti profesionalnu ulogu u prepoznavanju potreba roditeljā djece s teškoćama u r azvoju. S d ruge s trane, r oditelji o čekuju o tvorenost o dgajateljā i s tručno-razvojne službe u r ješavanju određenih problema, veću u ključenost u donošenje važnih odluka, uvažavanje roditeljskih uloga i uvažavanje dinamičnosti rasta roditeljskih kompetencija t e k valitetne m eđusobne o dnose, k oji z a c ilj i maju d obrobit d jeteta. U radu se upravo želi naglasiti važnost interdisciplinarnog pristupa planiranju odgojno- obrazovnog procesa, točnije međusobna sinergija psihologa, odgojitelja i roditelja u razvoju individualiziranog plana za dijete s teškoćama u razvoju. Takav oblik suradnje uključuje sustavno praćenje djeteta, realizaciju i evaluaciju etapa planiranja individualiziranog plana, a može poslužiti kao smjernica odgojno-obrazovnim ustanovama u radu s djecom s teškoćama u razvoju. |
