| Popis: |
Posljedice klimatskih promjena danas su očite. Promjene prosječne temperature zraka, količine i unutargodišnje raspodjele oborina, povećana učestalost ekstremnih vremenskih uvjeta i šumskih požara, produljivanje vegetacijske sezone, sve intenzivnije utječu na ekosustave diljem svijeta. U svojoj osnovi, ove promjene redefiniraju biogeografske granice, odnosno značajke ekoloških niša unutar kojih su rasprostranjene pojedine biljne ili životinjske vrste, te cijeli ekosustavi. Neka su istraživanja već utvrdila značajne pomake areala različitih vrsta i to brzinom od 6, 1 km prema polovima ili 6, 1 m u nadmorskoj visini po desetljeću. Vrste čija je brzina migracije manja od promjene klimatskih uvjeta obično reagiraju smanjenjem vitalnosti te u najgorim slučajevima odumiranjem. Stoga se može očekivati da će se u skorije vrijeme pojaviti novi izazovi u upravljanju zaštićenim područjima čije su granice uvelike definirane prijašnjim stanjem ekoloških uvjeta i biogeografskih značajki. Hrvatska je druga u Europi po postotku kopnene površine zaštićene u okviru Natura 2000 mreže (36, 53%), odmah iza Slovenije (37, 85%) što je značajno više iznad prosjeka EU28 (18, 36%). Veliki dio te površine zauzimaju šumski ekosustavi koji predstavljaju važna staništa za mnoge biljne i životinjske vrste te su izvor brojnih i vrijednih usluga koje ekosustavi pružaju stanovništvu. Zahvaljujući velikoj biogeografskoj raznolikosti, u Hrvatskoj su zastupljeni brojni šumski tipovi koji se nalaze unutar kontinentalne, alpske i mediteranske biogeografske regije. Obzirom na scenarije klimatskih promjena mogu se očekivati novi pritisci i prijetnje koje će različito djelovati na pojedine šumske tipove u sve tri biogeografske regije. Cilj ovoga rada je prikazati mogućnosti upotrebe geografsko informacijskoga sustava i javno dostupnih podloga za preliminarnu procjenu potencijalnih pritisaka koje klimatske promjene donose ekosustavima u zaštićenim područjima prirode. Za primjer se obrađuju šumski ekosustavi u ekološkoj mreži (Natura 2000) u Republici Hrvatskoj, i to u područjima značajnima za očuvanje vrsta i staništa (POVS područja). Za analizu je upotrijebljena prostorno definirana baza POVS područja ekološke mreže koja uključuje poligone pojedinih područja, baza podataka o POVS područjima u kojima se nalaze osnovi podaci kao i pritisci utvrđeni za svako područje, karta staništa prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa u RH i podloga s granicama biografskih regija (European Environment Agency). Unutar GIS okruženja napravljena je prostorna analiza preklapanjem navedenih slojeva čime su identificirane sve površine šumskih ekosustava prema POVS područjima ekološke mreže i biogeografskim regijama. Nakon toga je oblikovana baza podataka s osnovnim podacima o svakoj površini u koju su dodani odgovarajući pritisci. Svi su pritisci razvrstani prema vjerojatnosti promjene jačine njihova djelovanja sukladno odgovarajućem scenariju klimatskih promjena. Na temelju dobivenih podataka obavljena je analiza strukture šumskih ekosustava unutar POVS područja ekološke mreže, pri tome dajući posebnu pozornost pripadnosti biogeografskoj regiji i tipovima šume. Potencijalni pritisci prema vjerojatnosti njihovoga povećanja uslijed klimatskih promjena analizirani su prema biogeografskim regijama. Svi su rezultati objedinjeni, pri čemu su identificirani potencijalno najugroženiji šumski ekosustavi. Na kraju je dana ocjena korištene metode integrativnog istraživanja u GIS okruženju s obzirom na pouzdanost dobivenih rezultata kao i prednosti te mane upotrijebljenoga pristupa. |
