| Popis: |
U ovoj knjizi odabrani su radovi nastajali kroz dva do tri desetljeća i koji uglavnom pokrivaju moje bavljenje – s raznih aspekata – temama vezanim uz srednjovjekovnu latinsku pisanu baštinu. U više od dvadeset priloga-poglavlja tematiziraju se pitanja oslonjena na razne oblike zapisa, iako su oni diplomatičkog karaktera objavljeni u prethodnoj knjizi Studia diplomatica. Rasprave i prinosi iz hrvatske diplomatike (Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – FF-press, 2014.), a oni koji u užem smislu tematiziraju epigrafičke spomenike predviđeni su za buduću publikaciju. Prvo poglavlje »Srednjovjekovna pismenost« svojevrsni je sintetski pregledi latinske pismenosti u srednjovjekovnoj Hrvatskoj sastavljen od četiri priloga. Prvi Latinska pismenost hrvatskoga ranog srednjeg vijeka objavljen je u sintezi Matice hrvatske (2015), a drugi Latinska pismenost hrvatskoga razvijenog i kasnog srednjeg vijeka je napisan za ovu knjigu. Tu su još i dva priloga: Neki aspekti hrvatske ranosrednjovjekovne latinske pismenosti i Splitski srednjovjekovni književni krug. Drugo poglavlje, naslovljeno »Biblija i pisci«, sadrži tri rada: Od Ivana Ravenjanina do Adama Parižanina. Poruke Splitskog evangelijara, Tragovi Biblije u hrvatskim srednjovjekovnim latinskim zapisima i Neka pitanja o splitskom đakonu Dobri (kraj XI. – početak XII. stoljeća). Članci su međusobno povezani osobama o kojima se piše, vremenom i prostorom, kao i međusobnim referencama. Istaknutom osobom splitskog javnog života na prijelazu XI./XII. st. Dobrom Dicijevim/Ditovim, poznatim u literaturi kao Dobre đakon, bavila sam se tijekom više godina i u više radova. Danas svi ovi radovi o njemu, nastajali sukcesivno, rasvjetljuju i dopunjavaju biografiju osobe koja je svojim javnim djelovanjem u Splitu prethodnica Tome Arhiđakona. Do tih se spoznaja dolazilo tijekom vremena i stoga je tematiziran u više članaka. Sljedeće tri tematske cjeline tiču se života i djela Tome Arhiđakona Splićanina iz XIII. st. i njegova djela Historia Salonitana potom crkve i društva u Dalmaciji i Hrvatskoj te splitske komune. Članak Toma Arhiđakon Splićanin (1200. – 1268.). Nacrt za jedan portret izišao je prije moje monografije o Tomi iz 2002. godine i na neki je način njezina sažeta najava. Neki članci su proizašli iz iste monografije, ali su objavljeni u zbornicima radova u proširenijoj, razrađenoj varijanti povodom održavanja tematskih znanstvenih skupova. Skupina članaka izašla je poslije monografije o Tominu djelu te obuhvaća radove o temama koje se opet tiču Salonitanske povijesti ili su razrađeni neki aspekti u kontekstu s drugim pisanim vrelima. To su: O nekim stilskim, jezičnim i strukturnim osobitostima Salonitanske povijesti Tome Arhiđakona Splićanina, Item iurabunt ipse potestas et sui officiales … facere et obseruare equaliter iusticiam et specialiter ecclesiis, pauperibus, orphanis, uiduis et miserabilibus personis… (Spl. st. II, 16), Od kapitulara Gargana de Arscindisa do Percevalova statuta, Historia Salonitana post Thomam. Recepcija Salonitanske povijesti do prvotiska i Historia Salonitana i Historia Salonitana maior – Gunjačin pristup. U ovim člancima – posebice jer su objavljivani zasebno – neke opće podatke i promišljanja o Tomi Arhiđakonu i Salonitanskoj povijesti kao uvod ili razradu pojedinačne teme bilo je potrebno ponavljati. U ovoj knjizi tih će ponavljanja biti, ali sam ih ipak reducirala koliko je bilo moguće da ne utječe na argumentaciju iznesenih teza u pojedinom članku/poglavlju. Tako npr. biblijski navodi koji se zasebno obrađuju u jednom članku ponavljat će se djelomice i u drugom koji govori isključivo o biblijskim izrazima u Salonitanskoj povijesti. Jednako tako epitaf kraljice Jelene u više članaka se propituje s raznih aspekata pa se na iste misli i činjenice opetovano trebalo referirati. Tako je i u vezi s tematiziranjem „latinskog” načina upravljanja Splitom, odnosno s potestatom Garganom de Arscindisom. Različiti aspekti pojave potestata Gargana u Splitu, kao i posljedice ovoga čina, razmatra se u više članaka. U temeljnom je radu (Regimen Latinorum Arhiđakona Tome u teoriji i praksi) detaljno obrađena tadašnja politička doktrina o nepristranom gradskom upravitelju. No, u razradi nekih segmenata, kao što je pitanje splitskog prastatuta, Garganova kapitulara i njegovo trajanje, opet se moralo osvrtati na već rečeno. Zbog navedenih razloga trudila sam se u pojedinim situacijama ne ponavljati činjenice koje su već rečene. U nekim sam člancima poneku manju sadržajnu nadopunu ubacila. Zasebno poglavlje čine »Crkveni pastiri«. U prvom radu obrađeni su Dujmovi nasljednici na biskupskoj stolicu u Saloni tijekom IV. i V. stoljeća, dok su sljedeća dva posvećena istaknutim ličnostima XIV. st. koji su djelovali u Zagrebu kao istaknuti crkveni prvaci čiji je trag ostao u zapisima, bilo da su autori bilo da su o njima pisali drugi. To su objavljeni rad Prozopografska crtica o zagrebačkom biskupu Stjepanu II. (1225. – 1247.) i još neobjavljeni Augustin Kažotić u djelima hrvatskih srednjovjekovnih kroničara i povjesničara nastao iz predavanja održanog u Zagrebu na međunarodnom znanstvenom skupu o blaženom Augustinu Kažotiću 2011. godine. Tri posljednja članka čine zasebno poglavlje: »Metodologija. Epigrafija. Diplomatika«. To su Kako čitati povijesna vrela?, Epitafi srednjega vijeka: „Knjige života i smrti“ i Fundacijska listina samostana sv. Marije u Zadru. Sva tri su održana kao izlaganja na skupovima od kojih je Epitafi srednjega vijeka: „Knjige života i smrti“ objavljen u zborniku, dok su dva na čekanju te im je u ovoj knjizi „prvotisak”. Kako su ovi posljednji tekstovi međusobno raznoliki u njih nisam intervenirala. S obzirom da su članci, sada poglavlja ove knjige, objavljivani kroz duže vremensko razdoblje i u raznolikim zbornicima i časopisima te da, iako se međusobno prepleću, znače u segmentima nove spoznaje, našla sam za shodno da ih predstavim u jednoj knjizi s nadom da će biti prepoznata ona zajednička nit, a to je latinska pismenost u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i njezini dosezi, kao i kontekstualizacija u europskom kontekstu. Zahvaljujem svojim recenzentima dr. sc. Damiru Karbiću, znanstvenom savjetniku u Odsjeku za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu i dr. sc. Ivanu Botici, znanstvenom suradniku Staroslavenskoga instituta u Zagrebu te izvršnom uredniku doc. dr. sc. Tomislavu Galoviću na predanom radu na knjizi i na sugestijama. Hvala i lektorici dr. sc. Jadranki Brnčić, prevoditelju Marku Majeroviću, mojim stručnim suradnicima Nikolini i Filipu Šimetinu Šegviću, Dejanu Zadri te grafičkom uredniku Marku Marakoviću. Ovom prigodom posebice bih zahvalila dragom Borisu Buiu, voditelju FF- pressa, kao i čitavom njegovom malom samozatajnom timu s kojim sam s velikim veseljem surađivala i radovala se svakom novom koraku pri pripremi ne samo ove knjige nego i onih prethodnih. |
