| Popis: |
U radu je ispitivan utjecaj dodatka TiO2 na smanjenje udjela B2O3 u magnezijevu oksidu sinteriranom u temperaturnom području od 1550 oC do 1750 oC, uz vrijeme izotermnog sinteriranja 1, 3 i 5 h. Magnezijev oksid dobiven je iz morske vode nestehiometrijskim načinom taloženja uz dodatak 80 % i 120 % od stehiometrijske količine dolomitnog vapna kao taložnog sredstva. Budući da je B2O3 uobičajena nečistoća u magnezijevu oksidu dobivenom iz morske vode cilj rada bio je utvrditi utjecaj dodatka TiO2, u količini 1, 2 i 5 mas. % na smanjivanje sadržaja B2O3 tijekom izotermnog i aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida dobivenog iz morske vode. Svojstva magnezijeva oksida specijalne namjene, tj. visoke čvrstoće značajno ovise o sadržaju B2O3 u produktu. Rezultati ispitivanja ukazuju da, pri navedenim uvjetima rada, dodatak TiO2 pri procesu izotermnog i aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida dobivenog iz morske vode izrazito utječe na isparavanje B2O3 iz uzorka u atmosferu. Uočava se različito ponašanje magnezijeva oksida dobivenog 80 %-tnim i 120 %-tnim načinom taloženja, što se dovodi u vezu sa sadržajem CaO u ispitivanim uzorcima. Dakle, dvije reakcije reguliraju udjel B2O3 u procesu sinteriranja magnezijeva oksida iz morske vode. To su: 2CaO + B2O3 = Ca2B2O5 te CaO + TiO2 = CaTiO3. Razmotren je, naime, sustav jednadžbi koje obrađuje termodinamika otvorenih sustava, a na temelju Osangerovih fenomenoloških postavka. Time su utvrđene relacije o međusobnom utjecaju simultanih nepovratljivih procesa tijekom izotermnog i aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida dobivenog iz morske vode. |
