Popis: |
U članku se razmišlja o Kristovu posredništvu u svjetlu Božjega milosrđa te njegovu značenju za čovjekovu vjerničku egzistenciju. Glavni okvir je antropološki: razmišlja se o kristovski obnovljenome i oblikovanome čovjeku (ups. Gal 2, 20), o čovjeku omilostivljenu Kristovim posredništvom i time pozvanim na njegovo nasljedovanje. Razvoj tih antropoloških implikacija i posljedica temelji se na kristološko-soteriološkom govoru o Isusu Kristu kao eshatološkom posredniku između Boga i ljudi. Iz toga se izvlače posljedice, što znači za čovjeka živjeti iz Kristova zastupništva i proegzistencije te kako vlastitu proegzistenciju konkretizirati u svjetlu tradicionalnoga „popisa“ djela milosrđa. U zaključku se postavlja nekoliko orjentativnih pitanja za osobno i zajedničko propitivanje o autentičnome svjedočenju milosrđa. |