| Popis: |
Dugotrajno iseljavanje rezultiralo je depopulacijom koja karakterizira većinu hrvatskih otoka već desetljećima. Manjak stanovništva doveo je i do smanjenja sadržaja i usluga na otocima, pa su stanovnici malih i srednjih otoka gotovo potpuno ovisni o sadržajima na kopnu što im bitno otežava svakodnevni život. Jedna od najznačajnijih demografskih posljedica kontinuirane depopulacije visoka je razina ostarjelosti stanovništva i veliki broj samačkih kućanstava, posebice na malim otocima. Suvremenom starenju otočnih zajednica doprinosi i značajan broj povratnika umirovljenika koji donekle stabiliziraju broj stanovnika ili barem usporavaju demografsku regresiju, ali istovremeno povećavaju broj starijih u ukupnoj otočnoj populaciji, mijenjaju društvenu dinamiku i potrebe za specifičnim vrstama skrbi u zajednici (Podgorelec, Klempić Bogadi, 2013). Veliki broj starih ljudi i mali broj mlađih članova obitelji u otočnim zajednicama ukazuju na potrebu za organiziranim, formalnim oblicima skrbi. A njih na otocima, s obzirom na dobnu strukturu, nema dovoljno. Poseban problem predstavlja nedostatak ili neodgovarajuća izvaninstitucijska skrb, nedovoljna zainteresiranost civilnog društva i nedostatak volontera koji bi nadoknadili manjak pružatelja neformalne skrbi – članova obitelji koji su iselili. Na malim otocima i u malim naseljima na srednje velikim i velikim otocima uglavnom nedostaje izvaninstitucijska skrb kojom bi se starijim osobama pružila pomoć i njega u kući. Stoga su i dalje neformalni oblici pomoći, solidarnost i dobrosusjedski odnosi ključni za opstanak zajednica. |
