| Popis: |
Suvremeni način života ogleda se u smanjenom bavljenju tjelesnim aktivnostima te rastućem vođenju sedentarnog načina života, uz oslanjanje na tehnologiju. Takav način života povezuje se s niskom razinom funkcionalne sposobnosti organizma već u adolescenata i mlađih odraslih ljudi. Stručnjaci iz područja medicine i kineziologije slažu se oko toga da redovita tjelesna aktivnost odgovarajuće vrste, intenziteta i učestalosti povećava funkcionalne sposobnosti (Mišigoj- Duraković, 2018). Milanović (2013) dijeli funkcionalne sposobnosti na aerobne sposobnosti koje su povezane s djelotvornošću sustava za transport kisika te na anaerobne energetske kapacitete. Ljudsko tijelo građeno je za kretanje, a pod utjecajem redovite i usmjerene tjelesne aktivnosti, ljudski organizam doživljava funkcionalne i morfološke promjene koje sprječavaju pojavu određenih bolesti (npr. kardiovaskularnih bolesti, bolesti lokomotornog sustava, dijabetesa, depresije, demencije i drugih). Stoga, ukoliko smo tjelesno aktivni, povećavamo ukupni dnevni mišićni rad i na taj način uvelike pridonosimo normalnom funkcioniranju organizma (Mišigoj-Duraković 2018). Suvremeni način života koji karakterizira fizička neaktivnost, stres, psihološka napetost, nedovoljna količina sna, nepravilna i preobilna prehrana, konzumiranje alkoholnih pića, cigareta i ostalih duhanskih proizvoda, predstavlja rizik za razvijanje mnogih kroničnih bolesti i skraćivanje životnog vijeka (Radaković, 2015). Zabrinjavajući su podaci koje navodi Svjetska zdravstvena organizacija o tome da u nekim zemljama postotak neaktivnog stanovništva prelazi 70% zbog promjene načina prometovanja, visoke urbanizacije i tehnološkog napretka. Također, u cilju očuvanja zdravlja, ista organizacija izdaje preporuke za tjelesnu aktivnost koju ne zadovoljava 23% globalnog odraslog stanovištva. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je globalni akcijski plan za tjelesnu aktivnost za razdoblje 2018. – 2030. godine kako bi na svjetskoj razini pružala potporu i vodstvo u smjeru povećanja učestalosti tjelesne aktivnosti na svim razinama, u suradnji s nacionalnim vladama, uz uključivanje sektora zdravstva, sporta, transporta, uređenja okoliša, udruga civilnog društva te akademski i privatni sektor („More active people for a healthier world“, 2018). Bavljenje sportsko rekreativnim aktivnostima može poboljšati zdravlje pojedinca i povezano je s manjom pojavnošću razvoja nekih zloćudnih bolesti. Osim toga, bavljenje sportskim aktivnostima je važan čimbenik u odgađanju i usporavanju smanjenja radne sposobnosti do kojeg dolazi starenjem i usko je povezano s kvalitetom života (Mišigoj-Duraković 2018 i Trošt, Ciliga, Petrinović-Zekan 2007). Osim prethodno navedenih pozitivnih učinaka, znanstvenici ističu povezanost tjelesne aktivnosti s unapređenjem osjećaja psihičke dobrobiti koju obilježava osjećaj zadovoljstva životom ili stupanj osobne sreće (Weinberg i Gould, 2011). Isto tako, zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost, uz zdravu prehranu, je od najveće koristi za kontrolu procesa starenja (Berk, 2010) i kvalitetu života (Weinberg i Gould, 2011). Posebno je značajna tjelesna aktivnost kod mladih i studenata koji su na dobnom prelasku iz adolescencije u odraslu dob. Istraživanja bilježe visok postotak smanjenja sudjelovanja u tjelesnoj aktivnosti kod mladih u period između 18. i 24. godine života. Brojni rezultati istraživanja potvrđuju trend smanjivanja tjelesne aktivnosti dolaskom na studij i posljedičnog povećanja tjelesne mase (Ćurković, 2010). Uslijed niza novonastalih okolnosti, mladi često prakticiraju životni stil koji sadrži nezdrave životne navike što se odražava na njihovo tjelesno i mentalno zdravlje. Istraživanje koje su proveli Gómez- López, Granero Gallegos i Baena Extremera (2010) nad 332 studenta ukazuju da je jedan od glavnih eksternih razloga za smanjenje tjelesnog vježbanja kod studentske populacije nedostatak vremena, a od internih razloga navode nezainteresiranost za tjelesno vježbanje, lijenost i nedostatak motivacije. Na tragu tih istraživanja u ovome radu će također biti fokus na razloge smanjenja učestalosti tjelesnog vježbanja studentske populacije, kao i na druge parametre povezane uz vođenje zdravog načina života. |
