| Popis: |
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi može li se i u kojoj mjeri individualnim obilježjima vezanima uz ličnost i sliku o sebi predvidjeti nošenje s prekidom ljubavne veze, uzimajući u obzir tko je prekinuo vezu te rod sudionika. U okviru prvog problemu ispitano je postoje li rodne razlike te ispitati razlike između sudionika koji su sami inicirali prekid, zajedno s partnerom odlučili prekinuti vezu ili su bili ostavljeni u osobnom rastu odnosno poteškoćama nakon prekida ljubavne veze. U okviru drugog problemu ispitan je relativni doprinos odabranih osobina ličnosti, dimenzija privrženosti i procjena vlastite vrijednosti kao partnera u objašnjavanju osobnog rasta i poteškoća nakon prekida ljubavne veze. Istraživanje je provedeno na 445 sudionika u dobi od 18 do 30 godina (197 muškaraca i 248 žena). Rezultati pokazuju da žene izvještavaju o više poteškoća i više osobnog rasta nakon prekida ljubavne veze. Razlika u rastu s obzirom na inicijatora prekida pokazala se neznačajnom, dok su ostavljeni imali značajno više poteškoća od sudionika koji su sami inicirali prekid ili zajednički s partnerom odlučili prekinuti vezu. Ugodnost, anksiozna privrženost i procjena vlastite vrijednosti kao partnera doprinose objašnjavanju rasta nakon prekida veze kod muškaraca. Uzimajući u obzir značajne prediktore možemo zaključiti kako muškarci koji imaju visoke rezultate na skali ugodnosti, s izraženom anksioznom privrženosti te višom samoprocjenom vlastite vrijednosti kao partnera imaju veći rast nakon prekida ljubavne veza. Kod žena je anksiozna privrženost jedini značajni prediktor dakle žene s izraženom anksioznom privrženosti izvještavaju o većem rastu. Također, anksiozna privrženost je jedini značajni prediktor koji objašnjava dio varijance poteškoća nakon prekida. Sudionici s izraženom anksioznom privrženosti imaju više poteškoća nakon prekida. |
