| Popis: |
Profesionalna zajednica socijalnog rada u Hrvatskoj, ali i u mnogim državama svijeta, suglasna je da biti socijalni radnik u današnjem vremenu nije nimalo jednostavno. U aktualnoj literaturi često nailazimo na sintagmu kako je socijalni rad profesija ˝pod pritiskom˝, a izvori pritiska su mnogobrojni. Profesija se nalazi između zakonodavca i korisnika te neprestano treba pregovarati svoju društvenu ulogu. Nadalje, mediji i opća javnost često puta imaju svoja očekivanja od profesije olako donoseći zaključke o propustima socijalnih radnika. Socijalni radnici su i pod pritiskom nedostataka društvenih resursa uz stalnu prijetnju kako se socijalni troškovi moraju smanjivati. U navedenim okolnostima socijalni radnici trebaju stalno tražiti načine da pomire idealno i realno, željeno i moguće kako bi očuvali i vlastito mentalno zdravlje. Cilj ovog istraživanja je bio dobiti uvid kako socijalni radnici govore o sebi kao stručnjacima koristeći metodu analize diskursa. Istraživanje je provedeno u okviru projekta »Socijalni rad u Centrima za socijalnu skrb u Republici Hrvatskoj« metodom fokusnih grupa (n=10) u kojima su sudjelovala 74 socijalna radnika zaposlena u centrima za socijalnu skrb. U fokusnim grupama primarno su se istraživale kompetencije potrebne za socijalni rad u CZSS, no sam razgovor rezultirao je brojnim uvidima u to kako socijalni radnici doživljavaju sebe kao stručnjake. Preliminarni podaci ukazuju da socijalni radnici o sebi najčešće govore: kao onima koji stoje između korisnika i države ; kao stručnjacima s „nemogućom misijom“ da stvore maksimalne rezultate s minimalnim resursima ; kao stručnjacima pod pritiskom opravdavanja stručnih postupaka ; kao onima koji su bliski čovjeku ; kao multifunkcionalnim praktičarima i kao onima koji se stalno suočavaju s neskladom ulogekompetencija i odgovornosti. Važan aspekt doživljaja čini osjećaj nedovoljne valorizacije, nedostatak moći i iscrpljenost uslijed svakodnevnih stresnih situacija. |
