| Popis: |
Istraživanja se u ovoj monografiji kreću u nekoliko smjerova, od odgovora na pitanje tko je zapravo urednik i kolika je njegova uloga u stvaranju mišljenja i stava pojedine epohe te rasvjetljavanja uloge urednika u različitim razdobljima i na povijesnim prekretnicama sve do definiranja uredničkoga posla i izazova koji on donosi uz konzultiranje inozemnih, jer hrvatskih gotovo da i nema, znanstvenih i znanstveno-popularnih napisa. Indikativno je da u inozemnim produkcijama, osobito američkima, distinkcija između znanstvenoga i popularnoga nije toliko izražena. Stoga će knjiga pokušati približiti teorijsko i empirijsko istraživanje te biti korisna i sadašnjim i budućim urednicima, kako u medijima, tako i u cjelokupnoj izdavačkoj djelatnosti. Referirali smo se na širi medijski okvir, posebno na hrvatske tiskovine od druge polovice 20. stoljeća. Tada su se one, naslanjajući se i na iskustva s početka prošlog stoljeća i turbulentnoga međuratnog razdoblja, počele uređivati na način koji je primjeren modernom tržišnom novinarstvu, usmjerenom što širem krugu potencijalnih čitatelja. Na mnogim su primjerima zapaženi ne samo različiti pristupi uređivanju, već i organizacija redakcija te djelokrug rada najrazličitijega novinarskog i nenovinarskog osoblja. Iako je u tom preddigitalnom dobu težište bilo na hrvatskim tiskovinama, uređivački je fenomen pritom promatran i s aspekta elektroničkih medija – radija i televizije. Pokušali smo analizirati i 1990-e godine, kada se naglo isprepleće praksa preddigitalnog doba s nadolazećim digitalnim. Izazivalo je to velike promjene u načinu uređivanja medija, ali i u redakcijskim strukturama. Razdoblje je to kad tiskovine počinju gubiti dominaciju i utjecaj u javnosti, a novi mediji još nisu učvrstili svoje pozicije. U posebnom se poglavlju bavimo i medijima u današnje digitalno doba, u kojem se u uređivanju i načinu novinarskog rada gotovo sve promijenilo. Dominantna su postala neka nova znanja i vještine te mnogo brži ritam i proširen opseg rada. Težište je informiranja prebačeno na portale i društvene mreže. Teme su obrađuju multimedijski, a čitatelji istodobno postaju i gledatelji i slušatelji, koristeći se u svako vrijeme i na svakome mjestu mogućnostima interaktivnog pristupa. U tom su kontekstu opisani i primjeri uređivačkih praksi tipičnih hrvatskih medija 21. stoljeća. Nastavak donosi empirijsko istraživanje najvažnijih hrvatskih nacionalnih i lokalnih tiskovina, radija, televizija i portala u kojima su kao istraživači pod mentorstvom autora knjiga sudjelovali studenti prve godine diplomskoga studija Novinarstvo Sveučilišta Sjever, generacija 2017./2018., na čemu im iskreno zahvaljujemo. Ti su studenti sudjelovali i u posljednjem dijelu monografije, ali tada ne više kao ispitivači, nego kao ispitanici, koji su nam prenijeli svoju viziju budućnosti uredničkoga posla. Iako smo svi mi pomalo zatečeni brzinom prelaska iz preddigitalnoga u digitalno doba, nadamo se da smo uspjeli stvoriti plastičnu višedimenzionalnu sliku uloge urednika i uredništava koja će imati i praktičnu primjenu, ali biti i poticaj za daljnja istraživanja. |
