COVID – 19 I NEKOLIKO ' ZLATNIH ' SAVJETA/DOBRIH PRAKSI/ZDRAVIH NAVIKA : moguće posljedice zbog nemogućnosti njihovih adekvatnih provedbi

Autor: Pavlović, Eduard, Pešić, Vesna, Jovanović, Paula
Přispěvatelé: Salopek, Igor
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2022
Předmět:
Popis: Nepune dvije godine ( tijekom 2020. i 2021. godine ), skoro pa svakodnevno se slušalo o broju zaraženih a onda i umrlih - što zbog same infekcije koronavirusom, što zbog drugih bolesti koje je taj virus fatalno zakomplicirao. Tada je osobito teško bilo čuti da je nekoga mladog i zdravog usmrtio koronavirus a izgledalo je ( kano nešto ) lakše prihvatiti da je netko preminuo jer je bio star i već od ranije bolovao od neke ili nekoliko drugih bolesti. Sada unatoč stanovite vremenske distance, razvidno boljeg poznavanja „ ponašanja“ koronavirusa i uz neprijeporno učinkovitu zaštitu cijepljenjem valja ( ipak ) nešto bolje razgrnuti prostor oko ( tada , a donekle i danas ) napose nesretnih starijih umrlih zbog koronavirusa ili sa koronomvirusom, ali ne samo njih - poglavito onih koji su bili kronični plućni bolesnici, šećerni bolesnici, srčani bolesnici ili koji su bili tjeskobni, depresivni odn. trpjeli zbog osjetilnih obmana i sličnog. Tada se, na primjer, nerijetko saznavalo da su neki stariji kronični plućni bolesnici, kloneći se inficirati, izbjegavali ( do tada njima donekle učinkovite ) stručne provedbe odgovarajućih fizioterapijskih vježbi disanja ili pozicijskih drenaža bronha. Isto tako saznavalo se da su neki od šećerni bolesnici bili prisiljeni ne pridržavati se ( do tada isto uvelike učinkovitih ) diatetskih mjera, pak i unatoč naknadno stečenog iskustva o izuzetnom značenju nužnosti mijenjanja ranijih (poprilično štetnih ) navika prehrane. Nadalje, saznavalo se da su neki od srčanih bolesnika koji su do tada rado tražili da im se svakodnevno, višekratno, u ležanju / sjedenju i po mogućnosti i u stajanju na obje ruke mjeri krvi tlak nerijetko odustajali od takve prakse-korisne navike. I konačno, saznavalo se da su neki postali svjesni da im nije na dulje vrijeme/ ili na dovoljno dugo vrijeme zbog anksioznosti, stanovite depresivnosti, nesanice ili ispada funkcija određenih osjetilnih organa „gnjaviti“ svog doktora, a napose ne neizostavno konzultirati se glede daljnje adekvatne provedbe (do tada donekle učinkovite) terapije. Gore navedeno osjetnije se ( izgleda ) intenziviralo kada je infekcija dosegla pandemijske razmjere, kada je virus počeo i mutirati, kada se i globalno krenulo za jako strogim epidemiološkim mjerama do razine blokade dotadašnjeg uobičajenog života što je uvelike ( još više ) ugrozilo i provedbe dobronamjernih savjeta, dobrih praksi ili korisnih navika čiji sadržaji su se reducirali ili pak "ugasli" na neko ne samo kraće nego nažalost i na stanovito dulje vrijeme poput npr. odlazak kroničnog plućnog bolesnika stručnom fizioterapeutu ili dolazak istoga u kuću korisnika, nadalje mogućnosti adekvatne opskrbe potrebitim živežnim namjernicama - što je uvelike omelo provedbu preporučene dijete kod šećernih bolesnika odn. devalviralo stečenu spoznaju o izuzetnom značenju promjena ranijih navika prehrane, a onda ( na primjer ) utjecalo i na pridržavanja „zlatnog pravila“ o redovitosti i ispravnom načinu mjerenja krvnog tlaka u velikog broja kroničnih srčanih bolesnika, a poglavito utjecalo na ponašanje mnogobrojnih anksioznih, depresivnih ili zabrinutih zbog upornih nesanica, kroničnih boli ili npr. ispada osjeta njuha ili okusa koji su ( nažalost ) nerijetko bili lišeni i imalo stručnijih informacija o npr. kako i koliko dugo uzimati sedativa / hipnotika /somnifera pak i određene analgetike zbog „isključivanja „ dotada učinkovitih nekih od fizikalnih metoda ili odgovarajućih psihoterapijskih postupaka i sl. Raspraviti je koliko su sva "zlata" vrijedni savjeti / dobre prakse i zdrave navike u velikog dijela ne samo starijih osoba, nego i svih drugih narušenog zdravlja ( op.aut.: ne samo onih u ovom raspravnom fokusu apostrofiran ih bolesnika - nekada, pa i sada, pogođenih koronavirusom /od prve alfa varijante, pa do trenutno još uvijek prisutnih podvrsta ) bila neizvedljiva ili se još uvijek ne mogu ( ili možda ne žele? ) u potpunosti provoditi .Stoga, ovaj tekst ( koji je ipak u načelu raspravnog karaktera ) ne samo što dotiče neka etička pitanjima u javnome zdravstvu, on bi ( možda) ujedno itekako mogao pomoći i nekim drugim humanističkim područjima potičući njihove znalce na novija istraživanja i promišljanja, posebno npr. drukčija filozofska odn. teološka viđenja i pristupe Ipak, ova pandemija ukazuje koliko određeni ustaljeni savjeti, dobre prakse i korisne navike mogu biti izuzetno učinkovite ako ih se isključivo ne shvaća kao dobro sročene mantre čiji sadržaji baš „jako“ ne obvezuju, točnije: o usporedbi različitih sustava pravila trebalo bi voditi računa kod izrade institucionalnog ustroja.
Databáze: OpenAIRE