| Přispěvatelé: |
Jukić, R., Bogatić, K., Gazibara, S., Pejaković, S., Simel, S., Nagy Varga, A. |
| Popis: |
Dječji vrtić je mjesto življenja, igre i učenja djece i odraslih. U konstruktivistickoj paradigmi i na njoj zasnovanom kurikulumu, temeljno polazište je da se znanje i spoznaje izgrađuju, konstruiraju, stječu i razvijaju aktivnim sudjelovanjem djeteta, tj. izravnim stjecanjem iskustava. Brojni su autori koji govore kako se djeca igraju na isti način kao što znanstvenici rade na svojim otkrićima i tezama, kako stvaraju i revidiraju teorije na sličan način na koji to čine znanstvenici, jer imaju ono najvažnije što ih pokreće – urođenu znatiželju. Kako bi u tome uspjeli od izuzetnog je značaja poticajno okruženje za učenje u kojem će dijete imati prostor i vrijeme za istraživanje, provjeravanje, traženje odgovora. Uloga odgajatelja pri tome je od ključne važnosti. Hoće li primjetiti interes djece, njegove potrebe i mogućnosti, znati „vidjeti i čuti“ djecu, pomicati granice, mijenjati sebe ali i vlastitu praksu. I pritom rasti zajedno s djecom... U ovom je radu dat prikaz akcijskog istraživanja, praćenja interesa djece i rada na projektu „Statika i ravnoteža“ u jasličkoj skupini Dječjeg vrtića „Radost“ u Crikvenici. Cilj istraživanja bio je promatrati, dokumentirati, analizirati i razumjeti važnost dječje znatiželje u svakodnevnom institucijskom kontekstu jaslica kako bismo je pravilno i pravovremeno podržavali te tako poticali prirodni razvoj i učenje djece. Zbog dinamičnosti i kompleksnosti teme samog rada naglasak se stavio na sudjelujuće akcijsko istraživanje s elementima etnografskog pristupa. |
