| Popis: |
Na temelju bioloških markera načinjena je nova rekonstrukcija kolebanja morske razine tijekom posljednjih 1500 godina na području Srednjeg Jadrana. Na otocima Visu, Biševu i Ravniku pronađene su i analizirane mediolitoralne biokonstrukcije koje grade koralinske alge, naročito vrsta Lithophyllum byssoides, koje se smatraju iznimno preciznim markerima (± 10 cm) morske razine (Laborel i dr., 1994). Izabrane su 3 lokacije, na svakom otoku po jedna, gdje su algni vijenci najbolje razvijeni širine i do 1, 8 m, dok maksimalne vrijednosti zabilježene u Mediteranu dosežu 2 m. Postojanje tako velikih i dobro razvijenih algnih vijenaca općenito upućuje na izdizanje morske razine. Algne biokonstrukcije su kartirane i datirane pomoću metode 14C. Rezultati upućuju na četiri faze kolebanja morske razine. Od oko 550 do oko 770 cal AD morska razina je bila relativno stabilna za vrijeme hladnog ranog srednjevjekovnog perioda. Potom, za vrijeme toplog Srednjeg vijeka (770 do 1330 cal AD), morska razina se počinje izdizati brzinom od 0, 71 mm/god. Za vrijeme Malog ledenog doba (1330 do 1640 cal AD) morska je razina ponovo relativno stabilna. Potom morska razina ponovo znatno brže raste, osobito tijekom aktualnog toplog razdoblja (Faivre i dr., 2013). Dobiveni rezultati su uspoređeni s lokalnim procjenama glacio-hidro-izostatičkih modela temeljenih na posljednjem Glacijalnom ciklusu (Lambeck i dr. 2004 ; Lambeck i Purcell, 2005). Rezultati istraživanja pokazuju da su se veliki algni vijenci najbolje razvijali u fazama kada je morska razina bila stabila tj. kroz dva hladnijia perioda, te da su najveći vijenci širine do 1, 8 m nastali tijekom 300 godina stabilizacije morske razine na Srednjem Jadranu. |
