| Popis: |
U radu se analiziraju gramatička i leksička obilježja jezika prvoga izdanja zbirke pripovijedaka „Pod starimi krovovi“ (1886) Ksavera Šandora Gjalskoga te se uspoređuju s jezikom njezinih kasnijih izdanja. Isticanjem jezičnih obilježja prvoga izdanja te proze ukazuje se na pripovjedačevu odanost ilirskoj tradiciji, načelima Zagrebačke filološke škole i organskomu kajkavskom idiomu. No 26 godina nakon prvoga izdanja (1912) sam je autor za svoja „Sabrana djela“ redigirao jezik zbirke i sva se kasnija priređivačka izdanja oslanjaju upravo na tu inačicu zbirke. Očito je da je Gjalski prihvatio standardizacijski tijek u kojemu su načela Zagrebačke filološke škole ostala u 19. stoljeću, a načela hrvatskih vukovaca postala temeljem oblikovanja suvremenoga hrvatskog jezičnog standarda. |
