| Popis: |
Supervizija u području odgojno-obrazovnih djelatnosti posebna je metoda učenja, razvoja i podrške, koja omogućava djelatnicima u odgojno- obrazovnoj praksi da kroz integraciju praktičnih iskustava i teoretskog znanja dođu do novih osobnih i stručnih spoznaja i tako izgrađuju profesionalni identitet i kompetencije (Žorga, 1995). Stručnjaci u suradnji sa supervizorom uče iz svojih i tuđih iskustava, razmjenjuju dojmove te analiziraju situacije iz različitih perspektiva. Na temelju upotpunjavanja različitih pogleda na određenu situaciju, supervizanti traže vlastita rješenja problema u radu čime stvaraju pretpostavke za kompetentno djelovanje. Stoga supervizija pomaže u pronalaženju vlastitih kreativnih načina rješavanja problema s kojima se školski psiholozi susreću u svakodnevnom radu. U ovom izlaganju izložit ću svoja iskustva vođenja grupne supervizije školskih psihologa prema razvojno-integrativnom modelu. Supervizija je bila organizirana kao serija susreta na kojima sudionici razmjenjuju i razmatraju svoja profesionalna iskustva te se na svakom susretu detaljnije fokusiraju na jednu ili dvije teme. Teme na koje su se fokusirali supervizanti školski psiholozi obuhvaćale su konkretne problemske situacije vezane uz različita područja njihovog rada (npr. savjetovanje učenika, savjetovanje roditelja, podrška učenicima s teškoćama u razvoju). Osim toga, supervizanti su se fokusirali i na teme vezane uz njihovo razumijevanje uloge školskog psihologa i snalaženje u njoj (npr. granice uloge školskog psihologa, odgovornost školskog psihologa, potreba za podrškom). Kroz rad na pojedinim supervizijskim temama, školski psiholozi došli su do novih uvida, dobili podršku i osnažili svoje kapacitete za profesionalno djelovanje. |
