| Popis: |
Cilj: U svrhu dijagnosticiranja klamidofiloze u uzgajalištu tovne junadi istražen je humoralni imunosni odgovor relevantan za razumijevanije odgovora inficirane junadi, golubova (Columba livia domestica) i ljudi na stimulaciju antigena Chlamydophila sp. Određivana je primjenjivost i pouzdanost uporabljenih seroloških postupaka na temelju specifičnosti, osjetljivosti te usporedivosti dobivenih rezultata s nalazima patonatomske i patohistološke pretrage. Materijali i metode: Odabir i broj istražene junadi i/ili uzoraka njihovih tkiva temeljen je na kliničkoj pretrazi i znakovima bolesti osobitih za klamidofilozu. Serološki je istraženo 141 june, 60 golubova (Columba livia domestica) te 9 ljudi zaposlenih na uzgajalištu junadi. Specifična protutijela za bakteriju Chlamydophila sp. dokazana su imunoenzimnim testom (ELISA) te uspoređena s postupkom reakcije vezanja komplementa (RVK) i neizravne imunofluorescencije (IIF). Infekcija klamidofilama temeljem izravne imunofluorescencije (DIF) i brzog orijentacijskog enzimno-imunog ("Clearview Chlamydia") postupka dokazana je u organima i obrisima organa inficiranih golubova. Rezultati: Od 141 seruma junadi postupkom RVK protutijela za Chlamydophila sp. dokazana su u 61 (43,26%), dok je značajan titar ≥1:32, dokazan u 17 (12,05%) iste junadi. ELISA postupkom specifična IgG protutijela za Chlamidophila sp. dokazana su u 20 (28,6%) od 70, a IIF postupkom u 18 (24,3%) seruma junadi. Postupkom RVK protutijela su dokazana također u serumu 21 (35%) goluba, i 2 (22,2%) čovjeka. ELISA i IIF postupak pokazao je veću osjetljivost u dokazivanju protutijela za bakteriju Chlamidophila sp. u serumu inficirane junadi u usporedbi s RVK. Temeljem kliničke pretrage, patoanatomske i histološke pretrage, te titru protutijela i dokazanom antigenu s pomoću DIF i enzimno-imunog postupka, promjene koje upućuju na klamidofilozu, bile su nazočne u golubova s titrom protutijelima ≥ 1:32. Zaključak: S obzirom da su još uvijek nedovoljno poznati čimbenici patogenosti i vrste klamidofila i njihovih sojeva, držimo da je u svrhu dokazivanja klamidofiloze u uzgojima preživača potrebito uključiti kao moguće izvore infekcije klamidofilama: ptice, mačke, pse i glodavce. Također, držimo da je uz klasične serološke postupke (kojima se dokazuju rodno specifičana protutijela) za dokaz infekcije klamidofilama potrebno uvoditi molekularne postupke za otkrivanje razlike u građi nukleinskih kiselina specifičnih za pojedine tipove klamidofila. Te metode preporućamo i uvodimo u dijagnostiku. |
