| Popis: |
Smrt je dio svakodnevnog života, ali je također jedna od najvidljivijih javnih manifestacija kojom se pokazuje ulogu i važnost preminuloga u društvu. Dana 8.travnja 1905. u tri sata poslije podne biskup Strossmayer umire. Odmah započinju žalobne svečanosti njemu u čast, sve do dana pogreba. Analizom žalobnih svečanosti nastoji se prikazati kako je hrvatsko društvo na prijelazu stoljeća već tada smatralo Strossmayera velikanom. Taj je element posebno vidljiv u danima koji slijede njegovoj smrti: kroz svekoliko sudjelovanje naroda, u publikacijama, umjetničkim djelima (slike, stihovi, glazbene kompozicije...), kolektivno žalovanje i, naravno, u prostoru koji su mu pridavale novine. Gotovo svaka prva stranica tadašnjih novina bila je posvećena biskupu Strossmayeru te se objavljuju brojni nekrolozi. Te nekrologe možemo smatrati genezom, drugim riječima, afirmacijom kulta ličnosti u kolektivnom pamćenju. Međutim, oni nisu samo mjesto na kojemu se slavi velikana, već se pretvaraju i u priliku za osvrt njegovih djela za života, ali i na nacionalnu politiku i tadašnje društvene prilike i sukobe.I na kraju, Strossmayerova sahrana predstavlja neku vrst državnoga pogreba, u modernom smislu. Riječ je o državnom pogrebu bitnom za izgradnju uzajamnosti unutar jednoga društva i afirmaciju vrijednosti te zajednice. |
