| Popis: |
Završni rad bavi se pitanjem postizanja i održanja regionalne konkurentnosti kroz izgradnju (regionalnog) socijalnog kapitala. Regija i konkurentnost dva su pojma oko cijih znacenja nije postignut konsenzus medu ekonomistima. Regija se može odrediti u ovisnosti o podrucju znanosti za cije se potrebe definira, tj. pomocu, primjerice, geografskih, kulturnih, društvenih, ekonomskih i drugih varijabli. Konkurentnost se može promatrati s tri aspekta: mikro, regionalnog i makro. Time odredenje regionalne konkurentnosti nije jednostavno, kao niti njezino mjerenje i kvantificiranje za potrebe usporedbe. Regionalna konkurentnost treba bit temeljena na specificnim resursima regije te zahtijeva medudjelovanje gradana, civilnog društva i središnje vlasti. Razlike u regionalnoj razvijenosti u županijama jedan su od gorucih problema s kojima se Hrvatska susrece. S jedne strane nalazi se razvijeno središte – Grad Zagreb i Zagrebacka županija – koje bilježi najbolje ekonomske rezultate, dok se s druge strane nalazi nerazvijeni istok Hrvatske (prema nekim ekonomskim pokazateljima razlike se ogledaju u omjeru 1:3). Osjecko-baranjska županija (OBŽ) zaostaje za vecinom ostalih županija prema ekonomskim pokazateljima (konkurentnosti, nezaposlenosti, neto placama, emigracijama, prirodnom prirastu, itd.). Upravo iz tih razloga OBŽ je primjer koji ilustrira korelaciju izmedu regionalne konkurentnosti i nerazvijenosti. Problematicna podrucja i faktore koji utjecu na lošu konkurentnost Osjecko-baranjske županije kao regije nastojalo se identificirati pomocu Porterovog modela dijamanta. Hrvatska kao zemlja kandidatkinja ima pristup fondovima EU koji mogu financijski osnažiti regije i cijelu zemlju, ali koji samostalno ne mogu riješiti problem regionalne neravnoteže u Hrvatskoj. Jedan od faktora koji može djelovati na smanjenje jaza izmedu regija je i regionalni socijalni kapital cija se upotreba i djelovanje ostvaruju kroz norme, vrijednosti i mreže ljudi iz regija. Socijalni kapital i povjerenje u Hrvatskoj nisu na zadovoljavajucoj razini što narušava daljnji razvoj i napredak regija. Upravo iz tog razloga organizacije civilnog društva u Hrvatskoj pokrenule su programe koji omogucuju ukljucivanje šire zajednice i djelovanje na lokalnim i regionalnim razinama u kojima regionalni socijalni kapital i nastaje. |
