| Popis: |
Slogovna struktura (odsječci, glasnička ograničenja, način slogovanja) određena je fonološkim sustavom pojedinoga jezika. Određeni tipovi tekstova, posebice oni koji posjeduju literarnu vrijednost, potenciraju osobitosti koje proizlaze iz slogovne strukture radi postizanja estetskoga i ludičkoga učinka. U tu skupinu tekstova spadaju i brojalice i brzalice koje su primarno bile predmetom proučavanja folklorista, a u novije doba i fonologa, ponajprije radi utvrđivanja načela fonološkoga kodiranja. Cilj je ovoga istraživanja utvrđivanje slogovne strukture u hrvatskim brojalicama i brzalicama. Korpus na kojem je provedeno istraživanje sastoji se od brojalica i brzalica prikupljanih pri Katedri za hrvatsku usmenu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu od 1986. do danas. Pretpostavljeno je kako upravo slogovna struktura predstavlja ključnu vrsnu razliku između ovih dvaju žanrova. Kao glavni alat istraživanja u programskom jeziku Python izrađena je aplikacija za automatsko slogovanje teksta. Ona se temelji na pravilima koja proizlaze iz načela najvećega pristupa te ograničenja raspodjele fonema u slogovima hrvatskoga jezika, što se smatra govornom univerzalijom. Analizirana su dva parametra: odnos otvorenih i zatvorenih slogova te učestalost pojavljivanja suglasničkih skupina. Prvi dio istraživanja usredotočio se na problem eufoničnosti, koja se između ostaloga definira i dominacijom otvorenih slogova. I brojalice i brzalice pokazale su izrazitu zastupljenost otvorenih slogova, a dodatnom usporedbom s drugim specijaliziranim literarnim korpusima (lirika, epika, proza) načelo eufoničnosti potvrđeno je konstitutivnim za oba žanra. Učestalost suglasničkih skupina, a posebice određenih podtipova, pokazala se ključnom za opis hrvatskih brzalica. Nizanje istih ili sličnih skupina radi otežavanja (brzoga) izgovora, što prisiljava govornika na pogrešku, ovim je istraživanjem potvrđeno kao načelo oblikovanja najvećega broja hrvatskih brzalica. |
