| Popis: |
Porod i rođenje djeteta za majku uvijek predstavlja svojevrsnu stresnu situaciju, a u većini slučajeva i sretan događaj, no što se događa s majkom koja rodi dijete s kromosomskim oštećenjem za koje je doznala gotovo pred sami porod? Prolazi li ta majka poznate faze: negacija-ljutnja-pregovaranje-tuga(depresija)- prihvaćanje? Prikazujemo vam pacijenticu u dobi od 43 godine koja je unazad tri godine u psihoterapijskom liječenju zbog izražene depresivne simptomatike nakon rođenja djeteta s Downovim sindromom. U početku liječenja bila je u „šoku“, pitala se zašto je baš ona morala roditi takvo dijete, a zatim su krenule besane noći, konstantna ventilacija nakupljene tjeskobe kroz plač, smatrala je novorođenče „nekakvim uljezom“, usmjerena na sebe i osobnu patnju tijekom prvih mjesec dana-brigu oko djeteta prepustila je suprugu. Tijekom dvije i pol godine liječena je u različitim psihijatrijskim ustanovima i višekratno joj je mijenjana psihofarmakološka terapija zbog izostanka očekivanog učinka. Aktualno ambulantno psihijatrijsko liječenje u Klinici za psihijatriju Vrapče započela je u listopadu 2016. godine. Na prvom pregledu iznosila je osjećaj praznine, nemogućnost plakanja, otežano funkcioniranje, teškoću podnošenja stresogenih situacija i razmišljanja o djetetu na način koji je evidentno pokazivao da ga nije mogla prihvatiti. U toku liječenja sve više je do izražaja dolazila rigidnost pacijentičine strukture ličnosti, negativan stav i potreba za izbjegavanjem bilo kakvih promjena. Ovim radom želimo prikazati koliko je važno u pravo vrijeme pružiti liječenje i adekvatnu podršku majkama koje rode djecu s Downovim sindromom, koje je to vrijeme i ovisno o tome kakvu budućnost odnosa majka-dijete možemo očekivati. |
