| Popis: |
Koncem dvadesetog stoljeća informacija postaje jedan od ključnih čimbenika nacionalne moći. Javna diplomacija koristi medije sa svrhom da se djeluje na mišljenje i um ciljane publike kako bi se re-definirala stvarnost. Informacijske strategije koje imaju za cilj redefinirati prošlost kako bi kontrolirali budućnost kreiraju pseudo-događaje, pseudo-akcije i pseudo-strukture. Hrvatski informacijski prostor informacijsko je ratište na kojem se sudaru brojne strategije i interesi, a na (re)interpretaciji Domovinskog rata – od objektivnog prikaza povijesnih događaja do proizvodnje pseudo-događaja i pseudo-akcija – angažirani su kako međunarodni čimbenici (koji žele osigurati svoje pozicije u međunarodnom poretku), tako i različite političke opcije - od sukobljenih strana tijekom ratova na tlu bivše Jugoslavije do protivničkih opcija unutar Hrvatske. U radu ćemo navesti niz primjera: a) pseudo-događaja (plasiranih dezinformacija koje se učestalo ponavljaju, iako je moguć pristup objektivnim podacima i činjenicama, te dezinformacija građenih na fabriciranim podacima) ; b) pseudo-akcija (fabriciranih situacija i manipulacija s povijesnim kontekstom kako bi se diskreditirale izvedene vojne operacije, a postulirale kao opravdane one virtualne, pseudo-akcije) ; c) pseudo-struktura (reinterpretacija uloga povijesnih ličnosti iz Domovinskog rata – s ciljem degradacije zaslužnih a promocije neangažiranih). Težište prikaza u ovome radu nije samo na prikazu i dekonstrukciji dezinformacija koje postaju stalna referenca u nekim medijima, nego na razumijevanju strategija i ciljeva informacijskih operacija koje imaju za cilj proizvodnju pseudo-povijesti o Domovinskom ratu. |
