Popis: |
Glavni cilj knjige je osvijetliti odnos između temeljnih razvojnih događaja u hrvatskom društvu, navlastito u razdoblju 1868. – 2000., što se konvencionalno opisuju terminom: modernizacija, i promjena što se oblikuju odselidbom hrvatskog stanovništva u inozemstvo. U knjizi modernizacije se promatra na dvije osnovne razine. Ponajprije, ona je označitelj općeg okvira društvenih prilika u promatranom razdoblju. U radu se sustavno zastupa teza kako je modernizacija određena strukturnim odnosom Carstvo – Kraljevstvo, ili, drugačije rečeno, odnosom: nadređena politička i društvena struktura – matično hrvatsko društvo. Zato se modernizacija ne može odvojiti ni od učinaka tipične kolonijalne prakse. Time je otvoren put za promatranje modernizacije na drugi (usporedni) način. On se svodi na "bilanciranje" promjena što ih izazivlju tri osnovne sektorske grane modernizacije: industrijalizacija, urbanizacija, birokratizacija. I u pogledu odnosa spram odselidbe autori zastupaju analognu dvostrukost. Na jednoj je razini odselidba specifičnim sadržajem modernizacije. Na drugoj razini, pak, odselidba iz Hrvatske specifičnim je odgovorom na strukturnu neravnotežu između Carstva i Kraljevstva, točnije, nadređene društvene i političke strukture i matičnog hrvatskog društva. Osloncem na iznesena uporišta autori razvijaju analizu s pomoću šest posebnih tematskih (pod)cjelina. U prvom dijelu skicirana su obilježja odselidbe u predmodernom razdoblju. U drugo dijelu skicirana su obilježja odselidbe u razdoblju 1868. – 1940. U trećem dijelu opisana su osnovna obilježja odselidbe u razdoblju 1945. – 1990. U četvrtom dijelu predmet analize je odnos društva spram odselidbe u razdoblju nakon 1990. godine, i zadobitka hrvatske državne samostalnosti. U petom dijelu predočeni su osnovni uvidi u odnos Katoličke crkve u Hrvatskoj spram odselidbe. U šestom dijelu, Zaglavnom osvrtu, specifično se diferenciraju razine poticajnih odseljeničkih čimbenika te naznačuju osnovna razlikovna obilježja hrvatske odselidbe. |