| Popis: |
Govorničko umijeće svakog javnog govornika od velike je važnosti, a s obzirom da se propovijed smatra javnim govorom te samim time i propovjednici javnim govornicima, ovaj rad bavi se analizom retoričkih karakteristika propovijedi. Rad sadrži teorijski pregled i usporedbu dviju najvećih kršćanskih denominacija – rimokatoličke i protestantske, a analizom će se usporediti govorničko obrazovanje propovjednika dviju navedenih denominacija. Analizirani elementi odnose se na retorički dizajn, odnosno koliko propovijed prati strukturu javnoga govora te govornu izvedbu kojom se pokušava utvrditi stupanj pripremljenosti propovjednika – čitaju li propovijed ili je izvedba spontana te kojim retoričkim sredstvima se koriste u prenošenju svoje poruke. Pritom je u analizi retoričkog dizajna poseban naglasak na osnovnim sastavnicama govora poput uvoda i zaključka te na izboru riječi i figurativnosti, a u izvedbi je naglasak na tempu i stankama te neverbalnoj komunikaciji. Analiza je pokazala da, iako većina analiziranih propovijedi nije čitana, propovjednici trebaju raditi na svojim retoričkim vještinama, jer njihova propovjednička sposobnost uglavnom ovisi o prirodnoj nadarenosti za javni govor ili nedostatku iste. Stoga rad donosi i primjer pripreme nastavnoga sata sa svrhom poboljšanja problematičnih područja u potencijalnom radu s propovjednicima. |
