| Popis: |
U ovom će se radu analizirati pripovijest "Otkriće Srijema" (1915.) Ise Velikanovića kao svojevrsna dekonstrukcija postupka prevođenja, vidljivog iz načina na koji je autor kritički progovorio o prevoditeljskom radu osebujnim literarnim uratkom. Karakterističnim demistifikacijskim postupkom Velikanović domišljato parodira postupke prevođenja, i to davno prije nego što se teorijski progovorilo o prevoditeljskom umijeću. Istovremeno, u vrijeme nastanka ove pripovijetke, Velikanović završava i svoj kongenijalni prijevod Don Quijotea. I u ovoj pripovijesti dolazi do izražaja Velikanovićevo pripovjedačko umijeće koje objedinjuje i autobiografski i kritičarski i prozni talent, a da se tekstualni slojevi formalno i žanrovski ne odvajaju stvarajući svojevrsni hibridni uradak. |
