| Popis: |
Stoljećima etiološkim je promišljanjima u medicini dominirao dualizam psihološkog i tjelesnog. Četrdesetak godina star Engelov koncept biopsihoscijalnog uzroka ponudio je temelje holističkom pristupu . Ipak u praksi i edukacijskim programima medicinskih stručnjaka zapravo prevladava biološki pristup . Liječnici obiteljske medicine ( LOM ) imaju najveću mogućnost prepoznati i uvažiti psihosocijalne dimenzije bolesti u usporedbi s liječnicima sekundarnog nivoa više sklonim partikularnom, biološkom pristupu. Oni su stoga ključni čimbenici u realizaciji biopsihosocijalnog pristupa koji uvažava sve tri grupe etioloških čimbenika u pojavi neke bolesti.Jedna od opcija je i upućivanje pacijenata sa somatskim bolestima na neki od psiholoških oblika liječenja. Da bi se ispitalo kakav stav prema psihološkim metodama liječenja imaju LOM i u kojoj mjeri upućuju svoje somatske pacijente na njih , kontaktirani su zaposlenici i koncesionari Doma zdravlja Primorsko-goranske županiji. U istraživanju su primjenjeni Opći upitnik demografskih podataka, dva kratka upitnika strukturiranih za potrebe ovog istraživanja te upitnik Attitudes Toward Seeking Professional Psychological Help-Short Form. Rezultati govore da LOM imaju pozitivne osobne stavove o psihološkim metodama liječenja, neovisno o spolu i godinama radnog staža. Usprkos tome tek ponekad somatske pacijente upućuju psihijatru ili na psihološke metode liječenja, a rijetko na grupe samopomoći. Učestalost upućivanja ne ovisi o stavovima prema psihološkim metodama liječenja i spolu, ali je u pozitivnom odnosu s godinama radnog staža i, kada je riječ o upućivanju u grupe samopomoć, o edukaciji iz psihoterapije. Preko 50 % upućivanja psihijatru i na psihološke tretmane odnosi se na pacijente s nedifernciranim somatskim simptomima, slijede gastrointestinalne, maligne i kardiovaskularne bolesti. U grupe samopomoći liječnici najviše upućuju pacijente s malignim bolestima (30, 5%), slijede gastrointestinalne i neurološke bolesti. |
