| Popis: |
Interes je energizirajući činitelj koji je povezan s odabirom i ustrajnošću pri aktivnostima koje uključuju procesiranje informacija (Hidi, 1990). Prema modelu razvoja interesa koje su postavile Hidi i Renninger (2006), postoje četiri faze razvoja interesa: pobuđeni situacijski interes, zadržani situacijski interes, početni osobni interes i zreli osobni interes. Kako je za razliku od drugih motivacijskih konstrukata interes uvijek vezan uz specifičan objekt, aktivnost ili predmet (Schiefele, 2009), ovaj je teorijski okvir posebno prikladan za ispitivanje kako učenje novih nastavnih sadržaja može utjecati na kasniju motivaciju učenika i njihov uspjeh. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u pobuđenom situacijskom, zadržanom situacijskom i početnom osobnom interesu kod učenika koji su bili izloženi uobičajenom poučavanju nastavne cjeline eksponencijalnih i logaritamskih funkcija u odnosu na učenike kojima su bili prezentirani dodatni sadržaji kojima se nastojao pobuditi njihov interes za taj nastavni sadržaj. U istraživanju je sudjelovalo 316 učenika 2. razreda gimnazije (12 razreda – 6 razreda poučavano na uobičajen način, 6 razreda poučavano uz pomoć dodatnih materijala). Učenici su rješavali testove iz matematike te ispunjavali upitnike kojima su ispitivana uvjerenja vezana uz matematiku općenito (vrijednost matematike, samoefikasnost, epistemička uvjerenja), kao i ona vezana uz specifično gradivo iz matematike (interes, korisnost, samoefikasnost). Ispitivanje je provedeno u 4 vremenske točke: ispitivanje predznanja i općenite motivacije za učenje matematike, ispitivanje specifične motivacije nakon prvog predavanja na temu eksponencijalnih i logaritamskih funkcija, ispitivanje specifične motivacije i znanja nakon obrade dijela gradiva te ispitivanje specifične motivacije i znanja nakon obrađene cijele nastavne cjeline. Rezultati istraživanja ukazuju da učenici koji su poučavani uz pomoć dodatnih materijala imaju viši pobuđeni situacijski interes, procjenjuju domaće zadaće korisnijima i imaju određenu preferenciju za zadatke sa smislenim kontekstom u odnosu na numeričke zadatke. Dvije skupine učenika ipak se ne razlikuju u rezultatu na testovima, kao ni u većini motivacijskih uvjerenja. Na temelju ovih rezultata može se zaključiti kako se uvođenjem dodatnih zanimljivih sadržaja može dodatno potaknuti motivacija učenika, no ti efekti nisu veliki i nisu dugotrajni te se može pretpostaviti da su za postizanje snažnijih efekata ipak potrebne opsežnije intervencije. |
