| Popis: |
Knjiga pod naslovom Politička modernizacija - prilozi sociologiji hrvatskoga društva sastoji se od tri glavna poglavlja. Prvi dio knjige odnosi se na teorijsko konceptualnu analizu. Okuplja četiri potpoglavlja u kojima se propituje teoriju modernizacije, mehanizme sociokulturne racionalnosti društava te različite pristupe i obrasce sociokulturne interpretacije društvenih promjena. Od kraja 60-ih godina ovog stoljeća zreli se kapitalizam, kao i njegove tenzije, propituju više u sociokulturnom nego u ekonomskom smislu. Iz toga, dakako, ne slijedi da su ekonomski učinci modernizacije zaboravljeni, već da su pripisani uzajamnom djelovanju s kulturom i politikom. To je ujedno najširi teorijski okvir od kojeg se polazi u knjizi. U drugom dijelu knjige pod naslovom Sociokulturni procesi u Hrvatskoj: rezultati empirijskog istraživanja (1996), utvrđuju se glavne odrednice konceptualnog modela temeljem kojega se pristupilo empirijskom istraživanju. Preuzimajući Inglehartov interpretacijski model kao analitički oslonac, pokazuje se kako - unatoč empirijskim dokazima potvrđenima u krugu razvijenih zapadnih društava, da s društvenim promjenama dolazi do vrijednosnih promjena - koncept globalnih vrijednosnih promjena nije odviše prediktivan u tumačenju procesa tranzicijske modernizacije u Hrvatskoj. Preobrazba hrvatskoga društva počiva još uvijek na većem utjecaju političkih i ekonomskih nego kulturnih varijabli. Na temelju prikupljenih rezultata zaključuje se kako je provedba političke modernizacije glavno ograničenje, kao i preduvjet ostvarivanju preostalih modernizacijskih promjena u postkomunističkoj Hrvatskoj. Treći dio knjige nazvan Sociokulturni aspekti ekološke problematike predstavlja definiranje pojmova ekološke svijesti i ekološkog ponašanja kao temeljnih pojmova za razmatranje položaja ekološke dimenzije u razvojnoj matrici hrvatskoga društva. U usporedbi s pristupom u prvom dijelu knjige u kojem se raspravljalo uglavnom o učincima racionalno strukturiranog društvenog djelovanja, knjiga je na ovom mjestu proširena prema negativnim aspektima modernizacijskog projekta. Polazeći od pretpostavke da je oblikovanje ekološke svijesti pojedinaca moguće u onoj mjeri u kojoj im to dopušta sociokulturni institucionalni okvir, ukazuje se na razmjerno slabu zastupljenost i značaj ekološke problematike u hrvatskom društvu te na razmjernu neaktivnost u konkretnom ekološkom ponašanju građana. |
