| Popis: |
Za tipološko i vremensko određivanje predmeta ukrašenih emajlom, koji su obrađeni u ovom članku, a riječ je o fibulama, zakovicama i privjescima, jedino su fibule signifikantne i to zbog mogućnosti tipološkog određivanja forme, dok su ostali predmeti ili jednolični po formi ili toliko variraju da im se tipologija ne može precizno utvrditi. Tehnika emajliranja javlja se u pretpovijesti u Mediteranskom bazenu, razvija se kroz antiku i srednji vijek, a vrhunac proizvodnje je u 2. st. po. K. r. U zapadnim provincijama Carstva mogu se utvrditi radionice ovakvih predmeta, dok za Panoniju, gdje ih također nalazimo u velikom broju, radije pretpostavljamo import sa zapada jer nema nikakvih dokaza za postojanje radionica. U Arheološkom muzeju ih je sačuvano 24, i dospjele su na ovo područje vjerojatno trgovinom s zapadnim dijelovima Carstva ili posredno iz Panonije. Način dobijanja emajla, način i tehnike uklrašavanje brončanih predmeta, mjesto i vrijeme proizvodnje, rasprostranjenost, tipološko određivanje predmeta ukrašenih emajliranjem, tema su ove radnje. Od 29 obrađenih predmeta 3 su zakovice, 2 privjeska-kutijice za mirise, a 24 fibule podijeljene su u tri osnovne grupe: grupa I u koju idu lučne emajlirane fibule datirane u domicijansko-hadrijansko doba, sadrži 1 primjerak ; grupa II koju sačinjavaju istostrane emajlirane fibule koje traju kroz klaudijsko - vespazijansko vrijeme, ali u zbirci Arheološkog muzeja u Splitu ne postoje sačuvani primjerci ove ranije faze, te kroz domicijansko-hadrijansko vrijeme. Kasnija faza predstavljena je s 4 primjerka. Grupa III je najbrojnija i u nju su svrstane pločaste emajlirane fibule ; sadrži 19 primjeraka, dijeli se na 3 podgrupe: A, B i C, od kojih posjljednja nije zastupljena. Grupa III datira se u klaudijevsko-vespazijansku, te domicijansko-hadrijansku fazu. |
