| Popis: |
U ovom radu cilj je prikazati shvaćanje fenomena dijaloga kod filozofa odgoja i kritičara obrazovanja 20. st. Paula Freirea, opisati na koji način on može biti primijenjen u učionici, te koje su njegove prednosti i nedostatci u konkretnom radu. U prvom dijelu rada kratko je opisan život Paula Freirea, koji je imao veliki utjecaj na njegovo kasnije djelovanje. Odrastanje u siromašnoj četvrti Brazila, problemi sa školovanjem te kasniji rad sa sindikatima, rad na opismenjavanju brazilskih seljaka te odlazak iz zemlje oblikovali su njegov rad kao i najpoznatije djelo, Pedagogiju obespravljenih. Drugi dio rada objašnjava Freireovo shvaćanje dijaloga kao ljudskog fenomena, čija je bit riječ, koja sadrži dvije nerazdvojne dimenzije – razmišljanje i akciju. Zbog tih dimenzija, istinski dijalog kao egzistencijalna potreba čovjeka ima potencijal preobraziti svijet. Također, u ovom dijelu se uspoređuje bankarski sustav obrazovanja i pedagogija oslobođenja. Dok bankarski sustav obrazovanja potiskuje dijalog, on se nalazi u srcu pedagogije oslobođenja koja njeguje humanizaciju, kritičko promišljanje i Freireov koncept osvješćivanja.Treći i posljednji dio rada prelazi na suvremeni govor o dijalogu u obrazovanju. Kako ne postoji mnogo izvora o dijalogu u obrazovanju, rad se osvrće na dvije autorice. Prva se bavi dijalogom u obrazovanju u interkulturnom kontekstu te smatra kako je dijalog temeljna odrednica interkulturno osjetljive škole. Ciljevi takve škole zahtijevaju promjenu načina razmišljanja, odmak od precizno uređenog kurikuluma i kritičku refleksiju. Druga autorica se osvrće na primjenu Freireovog dijaloga u konkretnoj praksi neformalnog obrazovanja u Brazilu te otvara i prostor za kritiku i poboljšanje takve prakse. Freireov koncept dijaloga i njegovo korištenje u obrazovanju ima svoje prednosti i nedostatke, no pokazuje se kao vrijedan daljnjeg proučavanja i primjene. |
