Nacrt za životopis Antuna Barca

Autor: Ćavar, Martina
Přispěvatelé: prof. dr. sc. Tihomil Maštrović
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2015
Předmět:
Popis: Barac, Antun (Kamenjak kraj Crikvenice, 20. kolovoza 1894. - Zagreb, 1. studenoga 1955.), hrvatski književni povjesničar i kritičar. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1917. diplomirao hrvatski jezik i književnost, njemački jezik i filozofiju, a 1918. doktorirao s temom o Vladimiru Nazoru. Radio je kao srednjoškolski profesor na Sušaku i u Zagrebu, a od 1930. predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatsku i južnoslavenske književnosti. Zatočenik u logoru Jasenovac i Stara Gradiška 1941./1942. Redoviti član HAZU od 1994., a 1947. članstvo mu je potvrđeno u obnovljenoj JAZU. Prvi je poslijeratni dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u ZAgrebu 1945./1946., na kojem 1947. osamostaljuje Katedru za noviju hrvatsku književnost. Godine 1950./1951. rektor je Sveučilišta u ZAgrebu. Od 1947. tajnik Akademijinog Odjela za filologiju i književnost a 1951. inicirao je osnivanje dva Akademijina razreda: Razreda za filološke znanosti i Razreda za suvremenu književnost. Njegovom idejom osnovan je 1. veljače 1948. Institut za jeuik i književnost, kojemu postaje i prvim predsjednikom, a suinicijator je osnivanja Akademijinog Instituta za povijesne znanosti u Zadru (1954.). Od godine 1952. na čelu je Instituta za jezik. Osnivač je dviju Akademijinih edicija: Građa za povijest književnosti hrvatske te Noviji pisci hrvatski. Književnopovijesni rad započeo je člancima "Naša književnost i njezini historici" i "Između filologije i estetike" u kojima je upozorio na prednosti i nedostatke pozitivističke i filološke, ali i estetičke metode. Godine 1938. izašla je njegova sinteza hrvatske književne kritike XIX. stoljeća. Pisao je kritičko-esejističke članke o manjim piscima u kojima je istaknuo njihovu važnost u nacionalnoj povijesti književnosti i stvorio kategoriju "veličina malenih", a objavio je i više monografija o hrvatski piscima (V. Nazor, A. Šenoa, V. Vidrić, I. Mažuranić). Za inozemno čitateljstvo objavio je 1954. knjigu Jugoslavenska književnost. Od zamišljene povijesti novije hrvatske književnosti izašao je tek jedan svezak, Književnost ilirizma, 1954., te posthumno nedovršena Književnost pedesetih i šezdesetih godina, 1960.
Databáze: OpenAIRE